KULTURNA POLITIKA - od ekscesa do stvaranja top liste
„Biti zbunjen kulturom znači poznavati kulturu. Proučavanje kulture ne znači njeno razumijevanje, već održavanje te zbunjenosti. Predmet kulture nije samo analizirani objekt, već i cilj analize: on je istovremeno i razlog propitivanja, kao i razlog iz kojeg se to propitivanje ne treba zaključiti. Okončanje proipitivanja značilo bi prikazivanje rezultata, završavanje teksta i zatvaranje slučaja.“
Kada je kulturna politika tema u Crnoj Gori, osnovno pitanje koje možemo postaviti nije da li je slučaj nazvan KULTURNA POLITIKA CRNE GORE zatvoren, već kako i da li je uopšte otvoren?
Uvodni citat nije slučajno izabran, on na najbolji način pozicionira uvođenje u temu, a metodologija koja je inicirana u citatu, na najbolji način podržava koncept i prirodu bloga Arte Virtus. Dakle, nije dobro prestati „propitivati“ temu.
U tom procesu nije baš da smo nezavisni i sami sebi odgovorni za priču o kulturnoj politici. Savjet Evrope je 1998. godine inicirao projekat Kompendijum kulturnih politika i trendova u Evropi. Projekat se ostvaruje u saradnji sa istraživačkom zajednicom koju čine nezavisni istraživači kulturnih politika, predstavnici nevladinog sektora i nacionalnih vlada. Trenutno na sajtu www.culturalpolicies.net gdje je moguće pratiti Kompendijum ne postoji rubrika Montenegro. Druge adrese na kojima možemo pratiti kulturne politike su: www.culture.info i www.policiesforculture.org
Na sajtu Ministarstva kulture( , medija i sporta) postoji pregled Nacionalnog izvještaja kulturne politike, u međuvremenu imali smo obećanja da će projekat biti nastavljen kroz izradu Statetegije kulturnog razvoja.
Posebna tema može biti način i pristup koji je ovdje i sada realizovan, ali opšti utisak je da tema niti se razumje, niti bilo koja adresa održava zbunjenost. Povremeno se u javnosti čuje taj termin KULTURNA POLITIKA!
Tema je zapravo vrlo široka i ima svoje podteme koje odgovaraju na pitanja: Oblasti i donošenja odluka i upravljanje, Osnovni ciljevi i principi kulturne politike, Aktuelne teme i rasprave o razvoju kulturne politike, Zakonodavni okvir za područje kulture, Finansiranje kulture, Kulturne industrije i nova partenrstva, Podrška kreativnosti i participaciji, ili sve navedeno u nekoj sličnoj podjeli, a u okviru njih skoro pa bezbroj tema, posebno u okviru pojedinačnih kulturnih i umjetničkih djelatnosti.
Temu možemo postaviti i kroz pogled na dileme kulturne politike, tipa: centralizacija ili decentralizacija, prestiž ili zajednica, baština ili savremena umjetnička produkcija, nacionalno ili međunarodno…
Možemo je promišlajti i kroz iskustva drugih, kroz primjere recimo Meline Merkuri, grčke ministarke kulture koju su zvali „poslednjom grčkom boginjom“ itd. itd.
Možemo je sagledati i kroz priču o ekcesima, koji predstavljaju pozitivne primjere i modele u postojećoj kulturnoj i umjetničkoj produkciji, koja i bez postojanja kulturne politike ima svoje rezultate.
Postoje mišljenja koja u nerazumijevanju kulturne politike govore da je to tema koja birokratizuje kulturni sistem. Naravno da kulturna politika to može biti, ali kao i svaka politika ona mora biti koliko i odgovora, toliko i kreativna.
I konačno kao početak i poziv blogerima, ona može biti i TOP LISTA, realna i virtuelna, mišljena i promišljena, kao rezultat koji želimo postaviti u onome što jeste naš kreativni, kulturni i socijalni kapital. Naravno i pitanje: kako ga graditi i jačati?
1,2,3,…start-up!
Pročitao sam citat (Philip Brophy). Zbunjen sam ne kulturom već „pisanjem” o kulturnoj politici. I propitujem se. Ko će prvi početi ?
Vi gospodine Ljumoviću od koga očekujemo iznošenje stava o temi Kulturna politika Crne Gore ili treba da počnmo mi blogeri. Uvažene blogerke i sagovornice (Đukić i Gligorić) u svojim prvim obraćanjima iznijele su stav o temi i otvorile diskusiju. Želio bih pročitati Vaš stav, Vašu provokaciju na razgovor.
Janko Ljumovic reply on March 3, 2008:
Stav ili bolje rečeno stavovi, biće iznijeti kroz razgovor, kroz blogovanje. BLOGER (onaj glavni) je više MODERATOR i ne bih na pisanje, i Vaše i moje i ostalih, gledao kao na prvo ili bilo koje obraćanje.
To što ste zbunjeni mojim pisanjem o kulturnoj politici - potpuno Vas razumijem, jer sam kao neko ko je i učestvovao u projektima pisanja dokumenata i rada na tim projektima na nacionalnom i gradskom nivou bio zbunjen. I to najviše odsustvom znanja i pogrešnom metodologijom.
Kada je BLOG Arte Virtus u pitanje, otvara se pitanje koje je čak i intrigantno: Koliko će aktera kulturne politike uopšte dati svoj pogled, svoj stav. A tema je zaista velika i eto, hvala što ste zainteresovani za istu. Pa još jednom kažem, krenimo!
Krećem.
Stanje kulture u Crnoj Gori nije teško definisati. Nažalost što ne postoji u Partiji ne postoji ni u kulturi.
Ne postoji u Pozorištu. Ne postoji u književnosti. Ne postoji u umjetnosti. Ne postoji u institucijama kulture. Ne postoji u medijima koji prate kulturna zbivanja. Ne postoji u kulturnoj razmjeni ….
Očigledno je da nas zato priča o cg–kulturi i zbunjuje. Na jednoj strani javlja se hiperprodukcija eksperata, doktora, magistara, analitičara, stvaroca kulture i raznoraznih stručnjaka nepostojećih nauka, naučnih disciplina i naučnih istraživanja. S njima cvetaju nove institucije, nove istorije, nove kulturne manifestacije, nove izložbe, ogledala, portreti, okviri, tribine….
Ustoličuje se paralingvistika, paraistorija, koketira se sa fragmentima tuđih realnosti, slavi se onomatopeja umjetnosti, prepisuju se i oponašaju tuđe umjetničke konstrukcije, predstavljaju se stvaraoci podobnih kulturnih izraza …
S druge strane je praznina. Neopisiva i mučna praznina. Nedostatak slobodnog i neideologizovanog kulturnog sadržaja.
S te druge strane je i burleska u kojoj se cg-stvaraoci i kulturnjaci nadmeću u opovrgavanju svojih veza sa Partijom.
Za instaliranje partijske ideologije u kulturi manje su krivi političari.. Političari drže do tranzicije ali ne i do kulture. Kulturu su ustupili provjerenim kadrovima.
Mislim da bi Vaš predlog TOP lISTE kultur-kadrova primijenjen ad literam samo na institucije kulture u Crnoj Gori sam po sebi potvrdio ono što sam naglasio na početku ovog teksta. Stanje na TOP LISTI cg-kulture od vrha ka dnu potvrđuje stabilnost veza - mentora, ideologa, kontrolora i djelatnika u cg-kultri…..
S poštovanjem Atanas Stupar
Janko Ljumovic reply on March 3, 2008:
John Pick u knjizi Art in the State (London,1988.) daje u značenju termina, tj. rječniku opštih mjesta u domenu kulturne politike, značenja koja imaju i drugu dimenziju. Tako za termin STRATEGIJA piše: “…Ona opravdava mnogo toga što rade činovnici u kulturi koji bi po svom temperamentu i sposobnostima više odgovarali nekom osiguravajućem zavodu.”
Važno je otvoriti temu metodologije kulturne politike, jer samo stručno vođen projekat, lišen partijskih načela može dati dugoročne rezultate. Suština je da je kulturni sistem podložan strateškom planiranju, koje naravno da onda primjenjuju pomenuti kadrovi, a oni su u nekim slučajevima daleko od profesionalizma ili umjetničkog integriteta. Ali promišljena kulturna politika posebno i računa na OBRAZVANJE ZA UMJETNOST I KULTURU, tako da smo već načeli jednu od tema kulturne politike, dakle OBRAZOVANJE.
Cekamo dalje komentare i pogled iz pojedinačnih oblasti kulturnog sistema i umjetnosti.
Gospodine Ljumoviću
Umjesto OBRAZOVANJA u crnogorskoj kulturi dominira princip Samodovoljnosti.
Zahvaljujući Samodovoljnosti sistematski se uklanjaju svi kriterijumi potrebni državnoj kulturnoj politici. Pred samodeklarisanim stvaraocima i partijskim aparatčicima nema više prepreka, počev od onih elementarnih koje podrazumijevaju osnovnu pismenost, obrazovanje i vaspitanje pa do onih koje nalaže zdrav razum i ponašanje na javnoj sceni…. U poslednjoj deceniji naširoko su se otvorila vrata agresivnim neznalicama i foliranatima, mediokritetima i autsajderima, falsifikatorima i epigonima da slobodno i neobavezno ušetaju na crnogorsku kulturnu scenu. Uz njih se formirao i Gornji Dom crnogorske kulture. U njemu su zauzeli svoja mjesta još nelustrirani komunistički kadrovi i zvanični ideolozi stare Partije. Postali su Oratori, Estete i Tumači stare i nove crnogorske kulture. Pristojnost ne dozvoljava navoditi imena.
Crnogorska kultura je poslednjih godina poduprta i nekim istinskim kulturnim potencijalima koji u vidu gostiju dolaze da uljepšaju domaće partijsko-kulturno jednoumlje. Ti ljudi rade na tržišnom principu. Govore opšteprihvatljive stvari. Hvale ono što im je za tu svrhu ponuđeno i predstavljeno. Ne dotiču se unutrašnjih odnosa i kulturnih zbivanja u Crnoj Gori. Oni su tu da opišu evropske kulturne standarde i balkansko ludilo. A mi da ih saslušamo i izvučemo zaključke da nam je i u ovakvoj kulturnoj politici dobro.
Sa takvim gostima crnogorska kultura ne dobija mnogo jer ne postoje pitanja na koje bi oni mogli dati više od već poznatog odgovora.
I na unutrašnjem sociološkom planu i na planu regionalnih i globalnih povezivanja crnogorska kultura je neproduktivna.
S jedne strane je simulatorska sa druge neraskidivo vezana sa Partijskim promišljanjem države. Takvom kulturom ne može se emancipovati crnogorsko društvo.
Janko uspio si!? Blog mi je zazvucao kao S.O.S. ali ne bih zelio da postane mjesto gdje cemo skupljati nase kulturne vapaje! Mi smo skloni sastaviti kolektivnu tuzbalicu i tugu vrednovati kao ucinak! Da ne bih tugovao nesto sam i sam preduzeo da zbunim sebe i druge kulturom! Sirimo viruse zbunjivanja, mozda nastane epidemija koja se ne moze ignorisati!
Janko Ljumovic reply on March 3, 2008:
Gorane, problem ucinka kako si ga definisao cini mi se da jeste jedan od kljucnih problema u dosadašnjoj priči, tj. pristupu kulturnoj politici.
Kako je BLOG krenuo čini mi se da odabrani citat ima dobru procjenu zašto baš njim jeste započet TEKST, a epidemija jeste više nego poželjna, nazovimo je TOP LISTOM koja može biti rezultat AKCIJE i MOBILIZACIJE. Dakle u procesu projekta KULTURNA POLITIKA moraju se definisati ključne riječi, i to je takođe važan dio priče o metodologiji.
KLJUČNE RIJEČI za promišljanje Kulturne Politike u Crnoj Gori:
Kultura je integracija a ne sagregacija. Kultura je prožimanje a ne nametanje. Kultura je diskurs a ne potčinjenost.
Kultura je otvorenost prema različitostima ( političke orjentacije) a ne suspenzija tih različitosti.
Kultura treba da brani slobodu stvaralaštva a ne da promoviše Zatvoreni Krug. Kultura mora biti otvorena prema javnosti a ne kao do sada ostati stvar unutrašnjih raspodjela u koalicionoj većini (DPS i SDP). Kulturna produkcija se ne smije zasnivati (finansirati) na lojalnosti Partiji i Ideologiji. Kultura treba da definiše institucije od nacionalnog interesa (suzi krug) a ne da shodno političkim trgovinama i potrebama vlasti otvara nove i nove institucije (širi krug) kako bi u njima situirala zaslužne partijske kadrove.
Janko Ljumovic reply on March 4, 2008:
Suprotstavimo kulturi Politiku a ne Partiju. Tada definitivno uvodimo političko odlučivanje u domenu kulturne politike, ali ne kao arbitarnost, nekompetentnost i povlašćivanje. Spominjete samo jedan korpus Partija, identične slučajeve imali smo i u drugim kombinacijama.
Suština političke odluke ili bolje rečeno senzibiliteta, jeste da se uvede autonomija odlučivanja i autonomnost finansiranja.
Gospodine Ljumoviću
Za autonomiju odlučivanja i autonomiju finansiranja potrebno je zdravo političko okruženje. U Crnoj Gori ga nema. Zbog Politike i Ideologije crnogorska Kultruna Politika je nezdrava u svojoj strukturi.
Pogledajte samo kako se nekontrolisano širi krug kulturnih institucija od nacionalnog interesa. Svi se bore da dobiju predznak nacionalnog. Svi hoće da se finansiraju iz budžeta. Svi hoće sinekuru. U strategiji Kultrune politike dominira Nacionalno. Nacionalni folklorni ansambal, Nacionalni simfonijski orkestar, Nacionalno Pozorište, Nacionalni Balet, Nacionalna Opera, nacionalna Biblioteka, nacionalni Arhiv, Nacionalna Kinoteka, Nacionalni muzeji, Centri modernih i klasičnih umjetnosti, Nacionalna Fonoteka, Nacionalna Njegošologija, Nacionalne zbirke arheološke, etnografske, pomorske, geografske, poštanske, ratne poratne, zavičajne, Nacionalne galerije…Nacionalni Instituti, Nacionalni časopisi, edicije, nagrade …
U toj pomami Nacionalnog gubi se osnovna ideja i misija kulture. Kultura ustupa mjesto nacionalnom šundu.
Nema slobodnih sredstava namijenjenih kreativnoj kulturi. Nema privatnih subjekata u procesu očuvanja, razvoja i širenja kulture. Nema tržišta, nema kriterijuma, nema javnih konkursa za mjesta u kulturi…Sve je na budžetu i u kandžama političke većine koja ga kontroliše.
U Kulturnoj Politici nema ničeg slobodnog izuzev mrvica koje povremeno dijele Partjski savjeti za kulturu svojim ideološkim saborcima.
S poštovanjem Atanas Stupar
Janko Ljumovic reply on March 4, 2008:
Nacionalni okvir kulture zapravo su javne institucije kulture, a osim njih kulturni sistem, kulturna politika pozicionira i nevladin sektor u kulturi, profitni. Iz ta tri osnovna modela mogu nastati i kombinovani modeli i posebo u domenu neprofitnog i profitnog sektora mnoštvo podsistema. Nacionalne institucije emaniraju kulturu svake države i one nisu same po sebi problem, zapravo mogu biti značajni reprezenti kulture. DEMOKRATIZACIJA uvodi i ostale aktere u “igru” i zapravo kulturna politika uspostavlja i trendove kulturnog razvoja.
U Crnoj Gori je ipak najzastupljeniji javni sektor, a buduća kulturna politika mora da da odgovore i na ostale, kako i u kom pravcu ih želi razvijati.
Uvaženi gospodine Ljumoviću
Nacionalne institucije kulture dužne su između ostalog afirmisati i evropske kulturne tendencije i evropsko kulturno nasleđe. Dužne su i potpomognuti procese evropskih integracija.
Kako će to uraditi ako nekritično održavaju i serviraju nacionalnu kulturnu mitologiju ?
Kako će to uraditi ako ne zagovaraju otvorenost i demoktratičnost koja je imanentna evropskoj kulturi ?
Kako će to uraditi ako uporno održavaju Zatvorene Krugove Politike i Kulture.
Valjda je jasno da se u Crnoj Gori ne misli kultura. U Crnoj Gori se domišljaju razna scenarija kako zgrabiti pare od kulture i politike naklonjene kulturi. Pare od kulture godinama se slivaju u džepove istih, vještih i izvikanih manipulatora koji su daleko i od kulturnosti i od kreativnosti. U važećoj crnogorskoj kulturnoj politici unovčavaju se - Neobrazovanje, Čaršijska hvala, Izmišljeni glas i intriga, Nezanatlijske vještine, Inercije, Neakademski kanoni i forme, Ogovaranje konkurencije, Novi nacionalni mitovi, Blizina vlastodršcima …
U Crnoj Gori nužno je preispitati važeće kulturne matrice po kojima onamo gdje smo najtanji vlada uvjerenje da smo najjači. Mislim prevashodno na crnogorsko slikarstvo, crnogorsku pozorišnu umjetnost, crnogorsku istoriografiju, crnogorsku književnost …. Ove oblasti po publicitetu i finansiranju (posrednom i neposrednom) svrstavaju se u red prestižnih produkcija iako pri estetskoj i profesionalnoj provjeri većina njihovih protagonista ne bi zadovoljila ni na prvom nivou ocjenjivanja.
Da bi crnogorska kultura krenula naprijed nužno bi bilo za početak ovim oblastima umanjiti državne dotacije naravno pod uslovom da se pritom ne ugroze osnovne egzistencije njihovih djelatnika. Da su slikarstvo, pozorište, istoriografija, književnost kao i u Evropi ostali hobiji i lična preokupacija većine njihovih djelatnika vjerovatno bi se u njima probudila ljubav i kritičnost za ono što rade … A s unutrašnjom ljubavlju brže se napreduje i postaje nezavisniji od Partijske ljubavi. Kulturna scena bila bi mnogo čistija, oslobođena ideologije …. Bila bi mnogo propulzivnija za evropske kulturne vrednosti. Podnosila bi i konkurenciju.
S poštovanjem Atanas Stupar
Janko Ljumovic reply on March 4, 2008:
Unutar ove teme ipak govorimo više o ciljevima i instrumentima kulturne politike koji obezbjeđuju uslove za umjetničku produkciju, kulturna politika evaluira svoje domete i kroz relevantne nagrade, učešća u međunarodnim projektima i sl. S obzirom da se još niko od aktera ne pojavljuje na BLOGU mislim da treba sačekati i čuti stavove, mišljenja i promišljanja drugih. Ne želim u ovom blogu da ulazim u vrijednosne sudove, ali nikako ne mogu da prihvatim da ne podržavate izvjesne umjetničke proizvode koji imaju i estetske i profesionalne standarde. Na kraju krajeva svaka institucija kulture nužno će morati ući u tranziciju, samo je pitanje kada i kako će taj proces biti vođen a on zavisi kako iznutra, tako i od spoljašnjih okolnosti, a one su dobrim dijelom predmet KULTURNE POLITIKE ili politike za kulturu i posebno važnog aspekta intersektorskog djelovanja izmewđu kulture i medija, obrazovanja, turizma i dr.
Jako sam se obradovao kada sam čuo za grupu BANDA OD MUZIKE, spominjete nacionalne vrijednosti. Trenutno u BiH je značajno pokrenuta produkcija SEVDALINKI. Muzeji…Pravo osvježenje je bila postavka Etnografskog muzeja na Cetinju. Umjetnica Jelena Tomašević imala je poslije Bijenala u Veneciji značajan broj učešća i prezentacija u inostranstvu. Navodim samo neke primjere koji izdvajam kao pozitivne, pokušavam da promišljam platformu za modelski pristup. Kada bi neko sa strane čitao samo negativne aspekte, malo bi ipak bilo zbunjujuće, a konačno i ako prihvatimo da ste u pravu, g. Atanas to bi zapravo bila priča o ograničenjima, bojim se pomisliti i trajnim ograničenjima. Ovako ipak dešavaju se ekcesi i konačno moramo znati da smo ipak mala kultura, daleko od Beča, Pariza, Berlina i Moskve.
Ali kako je glasio slogan projekta ECO-LOGIC Malo je lijepo!
Možda to što nema djelatnika da bloguju znači to da rade vrijedno i pripremaju nove projekte
Čekamo ih…Za sada izgleda da su jedino JLJ i AS zainteresovani za priču…
varja Djukic reply on March 4, 2008:
Evo malo odgovora i malo koriscenja ne malih godina ne samo profesionalnog iskustva , vec i iskustva u trenzicijskim formama kult aktivizma.
Prvo, kultura, umjetnicka produkcija u Crnoj Gori, ne da ne treba da bude finansirana, vec cijela produkcija koja nije u nekim oblastima ni dosegnuta (filmaska , recimo) treba da bude projektovana dugoricno iz drzavnog budzeta.
Institucije kulture ne treba slabiti, vec ih treba ojacati reorganizacijom i profesionalizacijom. Treba uvesti programe socijalne politike kojima bi se podmirio sindikat zaposlenih u kulturi i prekvalifikovao u odgovarajuce administracije ili poslove. Tako se otvara mogucnost za bolje finansiranje same umjetnicke produkcije.
Savremeno stvaralastvo je imperativ. IMPERATIV. Svaka podrska je neophodna i tu nema stednje u smislu uslovljavanja iz rakursa politickih opcija. Dosta je bilo stednje sve sto je neophodno za obrazovanje i pocetne radove mladih umjetnika i vrednovanje vec potvrdjenih, a razbacivanja na polupismene i neprofesionalne standarde. Tu je politika , svaka samo u sluybi djela. djelo nije tesko prepoynati i ono ima referentnost i trejnost.
Toliko za ovo javljanje
Uglavnom se slazem sa ocenama i odnosu kulture i politike koji bi trebalo da izrode kultunu politiku koju CG ocigledno nema. Cini mi se da kultura ovde nije previse ozbiljno shvacena niti da bi se razvijala ali srecom niti da bi se s preko nje previse manipulisalo. Jednostavno se ne primecuje.
Znate li da u zvanicnoj sluzbi zastite spomenika kulture u CG, znaci u zavodima na cetinju i u kotoru ukupno rade 3 arhitekte! Toliko i EXPEDITIO ima, full time-arhitekata a verovatno vecu mrezu saradnika. Mislim da bi za pocetak bilo dobro razmontirati sistem kulture, pokazati koliko je zakrljzao i neupotrebljiv. Analizirajmo instutcije kulture, broj zaposlenih, strucnu spremu, godisnje programe rada, godisnje planove, njihove budzete…koliko su efikasni..vrlo lako cemo videti da razvoja kulture od strane drzave nema.
..ako stignem, malo cu ove podatke staviti na papir..mozemo dobiti zanimljive rezultate…
Janko Ljumovic reply on March 5, 2008:
Podaci bi bili više nego dobro došli. Upravo ozbiljna analiza rada inasitucija kulturei treba daustanovi sve disfukncije i nelogičnosti o kojima je i Varja govorila. Dakle samo egzaktni parametri. Kada su neke zemlje poput Holandije usvojile projektno stratesko cetvorogodisnje finansiranje institucija kulture upravo se i služe evaluacijom istih, dakle parametrima, a oni se uspostavljaju samo u aspektima savremene produkcije bez obzira o kojoj oblasti kulture govorimo, dakle ne na nivou bilo kakvih partisjkih ili estetskih sudova pojedinaca. već na osnovu standarda koje ne treba izmišljati niti ih u bilo koju mitologiju uvoditi. Mjera profesionalaca i njihve umjetnosti se uvijek zna!
Biljana Vi ste otvorili jednu još bolniju temu – institucionalno funkcionalnosanje Crnogorske Kulture. I ovlašan pogled na institucije kulture u Crnoj Gori i njihov stvarni učinak u kulturi otkriva da se radi o jednom MASTODONTU.
Taj veliki, birokratski i krajnje nefunkcionalni sistem predstavlja relikviju samoupravljanja. To što crnogorskoj kulturi nijesu više čvorne tačke SIZ-ovi ( Samoupravne Interesne Zajednice Kulture) već nova milozvučna imena sa nacionalnim predznakom čini sistem još groteksnijim. Biće vremena i za tu analizu.
Biljana, ne sumnjam da bi jedna nevladina i neprofitna organizacija poput vašeg EXPEDITIO-a bila kadra brže, bolje i kvalitetnije obaviti određene stručne poslove iz nadležnosti Republičkog Zavoda za Zaštitu Spomenika Kulture Crne Gore nego što bi u dogledno vrijeme uz svu moguću medijsku i političku pripremu i promociju mogao uraditi Zavod. tako markantnog imena. Mislim da i nevladina organizacija poput kotorskog NOTARA može uspješnije i prijemčivije evropskom duhu obaviti poslove iz oblasti arhivistike nego što bi to uradio Državni Arhiv Crne Gore. Ovo je samo početak liste primjera.
Gospodine Ljumoviću i Vi ste dotakli istu temu ali sa druge pasivnije strane. Uspjeh slikarke Jelene Tomašević za poznavaoce slikarstva nije iznenađenje. Odvažan i samouvjeren umjetnik želi da se oproba na pravom mjestu. Jelena Tomašević je to uradila sama. Da je ostala u Crnoj Gori ili posredstvom crnogorske kulture izašla napolje dobila bi veliku pratnju od koje se ne bi vidjela. Imala bi svog Otvarača Izložbe ( političar ili cg-kulturnjak) imala bi pisca (ne likovnog kritičara) konfuznog predgovora u luksuznom i neuređenom Katalogu, imala bi sponzora za izložbu, svečani koktel, imala bi Tv kamere, specijalne emisije Art, Ogledalo, Naši u svijetu, imala bi licemjerne čestitke kolega od kojih većina ne bi umjela jezikom umjetnosti opisati što joj čestita, imala bi konstataciju da potiče iz zemlje slikara, postala bi dio kolumne u dnevnima novinama …..I naravno nigdje se ne bi vidio njen rad jer ovdje je veoma malo onih koji umiju vidjeti i prepoznati umjetnost ali je ogromna većina onih koji potvrđenu individualnu umjetničku vrednost pokušavaju nalijepiti na pakovanje moderne i kulturne Crne Gore, pakovanje koje je iznutra prazno . U Crnoj Gori je ogromna većina onih koji uspješno parazitiraju na takvim i sličnim događajima koji u krajnjem pripadaju individui. Zar ne.
S poštovanjem Atanas Stupar
varja Djukic reply on March 5, 2008:
postovani gospodine Atanas, ajde da navedemo primjere kojih imam mali milon, kada umjetnici , dakle Umjetnici, ne kulturni radnici nisu u Sistemu…naravno, Sistem i ne postoji…postoje pojedinacni darovi sa se sopstveni rad promovise ili postoje kontakti, prijateljstva, mediji bjesomucno traze materjal za opis dogadja i domena stvaralastva…Osamdesetih godina, recimo, znali smo da glumci koji ozbiljno rade na filmu imaju svoje menadzere. Izgledalo je da se vremenom takva stvar moze desiti i ovdje, mislim u Evropi, mislim u ex Yu…U medjuvremenu se desilo sasvim obrnuto, umjetnici su nastavili da pokusavaju da pronadju , prvo prostor za komunikaciju sopstvenih djela…ratovi su donijeli sasvim druge prioritete, naravno.Nakon sve4ga, desilo se da je nepovratno, globalno , rad umjetnika ostavljen na milost i nemilost izgubljenim tranzicijskim modelima institucija, brizi novoformiranih drazava i njihovih administracija i, naravno , licnom daru da prikazu i promovisu svoja djela. U likovnim umjetnostima pojavili su se vise kustosi iylozbi nego sami slikari i njihova djela. Najdarovitiji i najuporniji imaju refleks koji im daje i sam stvaralacki dar i izuzetnost. U pozorisnim radovima, kolektivnom stvaralastvu…stvrai zavise od politickih interesa da pomognu personalne profesionalne napore i to je normalno. Teatri imaju jos uvijek ovdje veoma jak uticaj. Uostalom i pokazalo se da su najvitalniji i najkomunikativniji oblik produkcije, pa cak i najmobilniji u medjunarodnoj razmijeni. U knjizevnoj produkciji, najtanje i najtromije se priznaje da je gotovo najmanje investicije, a najvise paznje potrebno i , naravno , planska projekcija prevodilastva i brige za izdavace. Muzicka scena dobija , zahvaljujuci ozbiljnom 20godisnjem postojanju muzicke akademije, konacno i svoju produkciju koja je podrzana od strane Vlade, Ministarstva za kulturu etc.
Najtrze je umjetnicima koji pokusavaju da rade multimedijalne i nove vidove izraza koji odstupaju od klasicnih institucionalnih @kvazi@ programa i planova. Za taj izraz, video, film, performas…koji zaista trazi i bolju tehnicku i profesionalnu infrastrukturu, nasa, u stvari nemoderna drzava, oslabljena i podijeljena u inhibirajuce, nacionalne i socijalne strasti…*neke su naravno, osnovane, neke , naravno, nisu…,nema , dakle nikakvog sluha, jer elektronski mediji nisu zainteresovani za transmisuju ovakve produkcije i nisu zainteresovani za ulaganje u ovu produkciju.
Pojedinacno i zajedno u raznim udruzenjima, umjetnici, opet Umjetnici, a ne svi clanovi , nisu pronasli minimum zajednickog interesa, nititi osjecaju da imaju snage u postojecoj politickoj kontelaciji snaga da ZAJEDNO potrazuju kreiranje stabilnijeg ambijenta u Crnoj Gori u kojoj DEFINITIVNO nije moguce ozivjeti trzisni princip koji se cak moze pojaviti u regionu drugih ex yu drzava.
Dkle, Janko, mislim da je tvoj naslov iz naseg prethodnog projekta…MODELOVANJE MINISTRA, a sad je to dosadasnji direktor pozorista, Branislav Micunovic, moguce realizovati. Profesionalni i umjetnicki respekt njegovog dosadasnjeg rada, dobri kontakti sa Vladom i mimo mandata u Ministarstvu kulture…omogucavaju da na ovom blogu mozda navedemo par rjesenja, par sugestija koje mogu posluziti u periodu koji slijedi.
Toliko za sad.
Uvažena gospođo Varja cijenim Vaš stav o „oslabljenoj nemodernoj drzavi, podijeljenoj inhibirajucim, nacionalnim i socijalnim strastima”.
U kontrekstu takve recepcije usudiću se da kažem da „oslabljenoj nemodernoj drzavi, podijeljenoj inhibirajucim, nacionalnim i socijalnim strastima” najviše doprinose sami Umjetnici i kulturnjaci. Crnogorci Umjetnici manipulišu političarima da bi se uz njihovu saglasnost i pomoć nemilosrdno obračunavali sa slobodnom i otvorenom kulturom scenom. Etabliranim crnogorskim umjetnicima je cilj da eliminišu konkurenciju, očuvaju sopstvene sinekure i sujete, da svoje umjetničke nemoći zaogrunu nekim od „evropskih” strukovnih hibrida (simulacija) i onemoguće bilo kakve promjene u važećoj Kulturnoj Politici.
Mislite da se stvar može prevazići personalnim rešenjem – mjestom Ministra Kulture ?
Sumnjam. O Branislavu Mićunoviću na osnovu dugogodišnjih ličnih kontakata imam pozitivan sud po neobaveznim pitanjima. Ali ne zaboravljam da je on ipak samo dio sistema. Sistema čiji je najvažniji cilj samoodržanje, zaštita i ekonomsko snaženje odabranih.
A umjetnost nije samoodržanje i samozadovoljstvo. Umjetnost je sumnja, preispitivanje istraživanje, eksperiment ….. A vidjeli smo i nebrojeno puta se ubijedili da je svaka sumnja, svako preispitivanje, svako istraživanje (osim CEDEMOVIH) dočekano na nož od strane crnogorske vlasti i njima vjernih kulturnih djelatnika …..
Janko Ljumovic reply on March 5, 2008:
Blog kako je krenuo zaista otvara dobro čitanje teme i zapravo dolazimo do priče ko su akteri procesa? To su donosioci političkih odluka, umjetnički i kulturni sektor i publika, javnost.
U tom cilju ovaj blog može biti svima od koristi i ja se nadam da če i sam novi ministar uvesti svoj BLOG i promijeniti sajt Ministarstva kulture koji je dovoljno pogledati i zaključiti koji koncept je do sada funkcionisao u tom ministarstvu.
varja Djukic reply on March 5, 2008:
Postovani gospodine Stupar, molim Vas da tekstove Otvorite i za drugu recepciju, mislim da je to bitno u komunikaciji. Umjetnicki je sumnjati i Vi znate da ja to jako dobro znam . Nadam se da ne dovodite u pitanje iskustvo i sumnju koju ja imam iz svoji profesionalnih najvisih standarda. Mislim da je dobro da se mogu pozvati na njih . i To cu uvijek raditi kao mali veliki prilog ovom ambijentu u kojem sada zivim.
Sumnja je najdjelotvornija kada izrodi i priloge koji su konstruktivni, kreativni, u tom smislu beskonacno racunam na svoju kreativnost u pozitivnom, dobronamjernom i nicim iskljucivim djelanju. Jednostavno, kada me ne vidite na sceni ili kada me ne vidite kao publiku, znajte da dijelim svakog trena Vasu sumnju i konacno,egzistencijalne strahove. *Za mene je kreativna situacija egistencijalno opredjeljujuca, a da u drugim minutima, satima i danima, promisljam, zajedno sa menadzerima kulturnih politika, kretivni ambijent, to je vec moja velika dobra volje i veliki prilog za vise i bolje. U drugom slucaju, bila bih udomljena u kakvu instituciju koju iznutra ne bih mogla da komentarisem.
dajmo , dakle, par prijedloga za poteze novog Ministra!
Tragajuci za gospodinom A.S. koga uzalud iscekivah na blogu PCNEN-a, eto nadjoh ga ovdje ( i na jos nekim mjestima, na moju veliku radost). Ovdje, dvostruka radost; IMA KOMENTARA!
Pozdrav!
Kreiranje ambijenta - ključna riječ, tj. dobra priprema i mapiranje stvari i onda slijedi konačno veliki posao. Osnovni pogled jeste dobra metodologija i jaka kreativna umjetnička snaga, bez te sinergije mema rezultata.
U osnovnom tekstu dat je spisak poglavlja, i ona daju naslove ili oblasti za prijedloge. Na taj način možemo ovim blogom sabrati dobre ideje i budući rad na dokumentu Strategija kulturnog razvoja može uključiti Arte Virtus kao dragocjen skup stavova, a zašto ne i prijedloga. Dakle, krenimo…
Dajem svoj doprinos temi kao producent i menadžer u kulturi:
Menadžment u kulturi postavlja se kao važan činilac u postojećem kontekstu crnogorskog kulturnog sistema i evidentnoj potrebi za promjenama unutar samog funkcionisanja sistema kulture. Iz definicije menadžmenta u kulturi jasno proizilaze i razlozi za njegovo uvođenje i obrazovanje za menadžment u kulturi: edukaciju i doedukaciju kadrova u kulturi.
Menadžment u kulturi je kompleksan sistem specifičnih i interdisplinarnih znanja i vještina, predstavlja organizovanje, uređivanje, upravljanje i usmjeravanje kulturnog i umjetničkog stvaralaštva ( institucionalnog i vaninstitucionalnog ).
Promjena “upravljanja” kulturom, diversifuikacija izvora finansiranja, inovativnost i efikasnost koja sve više postaje karakteristika savremenih kulturnih sistema, jesu elementi koji označavaju neke od aspekata, ali i izazov za pozicioniranje menadžmenta u kulturi kao strateškog pravca djelovanja i nove logike funkcionisanja sistema kulture u Crnoj Gori.
Cilj: Edukacija i doedukacija za menadžment u kulturi mora biti dio zvanične politike jačanja kapaciteta kulturnih instutucija na svim nivoima, a uslovi za realizaciju tako postavljene obrazovne politike moraju biti institucionalno postavljeni na način kako bi se njim obuhvatio što veći broj aktera, uz jačanje postojećeg sistema formalnog obrazovanja za mendžment u kulturi.
Aktivnosti i mjere:
1. Obavezati institucije kulture na definisanje obrazovnih potreba za znanja, vještine i tehnike koje pruža menadžment u kulturi.
2. Omogućiti realizaciju stručnog usavršavanja i programe edukacije kako u Crnoj Gori tako i u inostranstvu.
3. Identifikovati obrazovnu instituciju unutar Crne Gore – Fakultet dramskih umjetnosti kao Centar za permanentnu edukaciju za menadžment u kulturi i razviti poseban modul za doedukaciju kadrova u kulturi.
4. Uticati na zastupljenost, poziciju i profesionalni status menadžera u kulturi i producenata unutar institucija kulture.
5. Definisati poziciju zanimanja unutar menadžmenta u kulturi koje nedostaju unutar postojeće kadrovske strukture institucija kulture u Crnoj Gori.
6. Jačati i stimulisati razvoj nezavisnih konsalting agencija za pružanje usluga za preduzetništvo u kulturi i umjetnosti.
7. Definisati postdiplomski specijalistički studij iz oblasti kulturnog menadžmenta kao interdiscilinarne studije između različitih aktera visokoškolskog obrazovnog sistema ( javnog i privatnih univerziteta – umjetničkih fakulteta i fakulteta ekonomije i turizma).
jelena reply on March 6, 2008:
Sa interesovanjem pratim debatu i nadam se da cete mi dozvoliti da se ukljucim…
Gospodine Ljumovicu, vasi predlozi za redefinisanje i osnazenje uloge menadzmenta u kulturi su na mjestu - ali ne zaboravimo da prije nego sto pocnemo da razmisljamo o ORGANIZACIJI, MENDAZMENTU sistema, potrebno je da nadjemo konsensus o vrijednostima koje ce taj sistem da promovise. Eksperiment ili populizam ili kulturu i umjetnicku odukciju sa nacionalnim predznakom? Radionice teatra u ruralnim sredinama? Grafiti umjetnost? Digitalne medije? Film? Koji stav drzava, drustvo imaju prema kulturi i umjetnosti? Sta je dobro i sta je vrijedno? I kako dolazimo do takvog konsensusa?
MODELOVANJE MINISTRA! Zvuci neodiljovo pa se moram ukljuciti! Naravno uz komentar da bih volio da gospodin Stupar ( koji je dominatan u ovom Blogu ) svoje dobre i istinite komentare iznosi sa manje srdzbe jer nam ne otkriva nista novo! Ljutnja i energija (ako nije previse licna) treba se usmjeriti u pravcu rijesavanja problema na opste zadovoljstvo! Pojednostavimo i krenimo iz pocetka:
Problem Br. 1. Politicka elita ne prepoznaje znacaj kulture! Sta nam je ciniti?
Modelovati novog ministra kulture? Da li je to rijesenje? Ministar kulture je ujedno i ministar sporta i medija! Ovo je olimpijska godina! Vaterpolo ili pozoriste? Kosrka ili film? Knjizevnost ili fudbal? Ili kultura misli da je bitnija od sporata jer im ministar esnafski pripada! Svima nam mora biti jasno da se ove godine, najveca resorna manifestacija gospodina Micunovica odrzava u Kini!
Predlog Br. 1.-Traziti od vlade da se resor Ministarstva kulture odvoji od sporta i medija!
Bice to pravi znak da se stvari pocinju mijenjati!
Gospodine Cetkovicu Vi mozda volite »Ooopusteno, Ooopusteno, Ooopusteno…». Mozda su Vam bliske i »Zvezde Granda«.
Priznajem. Ja volim dramaticnije tonove. Srdzba, licna uvrijedjenost, sto da ne. Volim arije iz opere »Karmen« koje iskazuju takva osjecanja.
Svi biramo svoju muziku i svoju kulturu.
Vazno je da se razumijemo. Da su komentari jasni. A Vi kazete da su jasni.
Ne bih zelio da budu uvredljivi. Zato molim Vas nemojte ni ovaj komentar kojim preko muzike pojasnjavam stil pisanja shvatiti kao losu namjeru prema Vama.
S postovanjem Atanas Stupar
Goran Cetkovic reply on March 6, 2008:
Necete vjerovati gospodine Stupar pjesmu Opusteno,opusteno pjeva moj dobar prijatelj Aco Pejovic.Srednju muzicku skolu zavrsio u Titogradu i bio veliki roker sada zvijezda Grand Produkcije! Kada sam ga iznenadjeno pitao odakle on u tim muzickim vodama jednostavnom egzistencijalnom jednacinom mi je objasnio zasto za sada u njemu miruje neproduktivni roker! Opet necete vjerovati ali mnogo se divim toj Grand druzini jer su stvorili svoje standarde, svoj sistem vrijednosti,svoja pravila koja besprekorno fukcionisu jer svi untra (za razliku od nas) izledaju srecni i zadovoljni okruzenjem! Ukratko ljudi rade i uzivaju u plodovima svoga rada. Mozda nesto mozemo i od njih nauciti. Gospodine Stupar tacno je da svi biramo svoju muziku i svoju kulturu,kao i nacine svog djelovanja. Ja upravo pokusavam insistirati na djelovanju, da se ne umorimo od analize. Jer Crna Gora je puna verbalnih neimara, trebaju nam ovi drugi. Zorz Bize je umro u 36-oj godini ali je uspio da Vam ostavi ove arije za uzivanje. Ocekujem od Vas neki prijedlog na Blogu sa kojim cemo ako treba jurisati i na vjeternjace! Slazem se sa Vama nema Opusteno!
Atanas Stupar reply on March 6, 2008:
Gospodine Ćetkoviću
Život je čudo ako je slobodan. Jedna uzgredna natuknica poput moje o subkulturi „Zvezda Granda” otvara Vaš lijepi odgovor i rezon. Međutim život u Crnoj Gori nije slobodan. Subkulture i politika privezale su slobodnu misao za egzistenciju. Da bi egzistirao moraš se odreći slobodne misli. U Crnoj Gori nema slobodne misli.
Jedna mala pričica neće biti na odmet. Čini mi se da odslikava sadašnju Crnu Goru.
Veliki pisac Branko Ćopić proslavio je Drugi Svjetski rat i NOB na ljepši i iskreniji način od bilo koje istorije, memoara, zapisnika CK, jubileja, spomenika, pionirskih kapa i crvenih marama, sletova…
Brankove knjige čitala su sa istom strašću i oduševljenjem i četnička i partizanska djeca jer je iz njih izranjala punoća zajedničkog života i sazrijevanje i etika i borba protiv silnika i duhovitost kojom se preživljava. Nije bilo ideologije i drastičnih podjela na crno bijele likove kao kod Mihaila Lalića.
Međutim i takav Branko Ćopić došao je na zub režima. Napisao je „Jeretičku priču” koja je govorila o socijalnim podjelama i nepravdama u društvu. Da smo tobože svi isti ali jedni imaju neuporedivo više a drugi neuporedivo manje. Oni sa neupodivo većim bogastvom i luksuzom pozivaju se na patriotizam i brigu za državu a oni sa neuporedivo manje sa golom egzistencijom optužuju se za izdajstvo i podrivanje države. Branku Ćopićuje zbog te jeretičke misli Udba odredila pratioca. Disao mu je u okovratnik. Jedna Večeri Branko Ćopić je skrenuo iza ćoška, malo sačekao i naglo se uputio u susret svom pratiocu - čuvaru režima. Pitao ga je „Dobro čoveče da Vam oni kažu da me ubijete, da li biste me ubili’”. Udbaš zatečen u svom poslu iskreno je odgovorio . „Znate ja imam decu”. Dakle mora zbog djece raditi posao koji mu je vlast povjerila. Sve zbog djece. Jedni trpe a drugi ih tlače.
Vidite u Crnoj Gori svi imaju djecu i vlast to zna. Zbog djece ljudi rade ono što ne bi smjeli, jedni ćute i trpe a drugi uporno vrše nepočinstva. Svi iz istog razloga zbog djece.
Svi se u Crnoj Gori raduju i strepe zbog djece. Raduju se što je otvoreno toliko fakulteta. Svaki crnogorski grad dobiće po jedan fakultet. Strepe ko će ih zaposliti kada završe. Zato ćute da što ne pokvare. Ćute zbog djece čiji posao zavisi isključivo od milosti vlasti. Zbog djece sve mora da ostane po starom. I udba i njeni zadaci i naša ćutanja i naša opuštanja uz pjesmu „ Ooopušteno, ooopušteno, ooopušteno” . Koliko čujem uz tu se pjesmu lagodno opušta i vlast i narod.
Gospodine Ljumoviću
I ja ću dati svoj doprinos TEMI dopunjući prve dvije tačke vašeg predloga.
1. Obavezati institucije kulture da sprovode integracije a ne sagregacije u kulturi .
2. Omogućiti da se informacije iz kulture i kulturni sadržaji učine dostupnim svima nezavisno od političkog opredeljenja.
Šta hoću da kažem.
Prije nego odredimo ciljeve i strategiju Kultrune politike moramo saopštiti (ili ne saopštiti) da odustajemo od starih ciljeva i stare strategije. Prihvatamo li da nova crnogorska Kulturna politika ( što sam već predložio) treba da bude integracija a ne sagregacija ?
Ako prihvatamo osudimo danas u Crnoj Gori veoma jasno izraženu simbiozu Partije i Kulture. Osudimo crnogorski Ždanovizam.
S aspekta interneta i prohodnosti informacija osnovni Ždanovljev model danas bi išao u korist onome na koga bi bio primijenjen. Zato je Ždanov u Crnoj Gori modifikovan. Nema javnih zabrana ali ima striktnog prećutkivanja nepodobnih kulturnih sadržaja i stvaraoca.
Tako profesor Rimskog univerziteta La Sapienca i stanovnik Rima može da objavi knjigu na italijanskom jeziku u kojoj napada Italijansku Vladu za učešće u Nato bombardovanju Jugoslavije i da za nju u Italiji dobije najveću nagradu za publicistiku koju dobija jedan stranac ali vijest o tome, sama knjiga i pomenuti profesor ne mogu u medijski prostor Crne Gore. Non passaran. Profesor nije po volji crnogorskoj vlasti. Činjenica da je profesor bio bivši ministar inostranih poslova Crne Gore i ambasador u Italiji i da je osporavao legitimnost destrukcije (Nato bombardovanje) dodatno ga čine personom non grata u Crnoj Gori. Prepoznajete. Radi se o profesoru Miodragu Lekiću i o važećoj KULTURNOJ POLITICI Crne Gore.
Mladi pisac iz Herceg-Novog dobio je uglednu književnu nagradu Borislav Pekić, nagradu iz fonda velikog pisca rođenog u Podgorici (spomen ploča preko puta „Carina” u ulici Slobode). Svojom književnom veličinom Borislav Pekić je uklesan ne samo na toj ploči već i u srpskoj, slovenskoj, crnogorskoj književnosti… Međutim vijest o mladom piscu-dobitniku nagrade Borislav Pekić, piščeva knjiga i on sam ne mogu u crnogorsku kulturu. Nemaju vizu za Zatvoreni Krug crnogorske kulture. Partija i partijski kulturnjaci-bezbednjaci znaju i zašto. U ovom slučaju radi se o mladom književniku Nikoli Maloviću, zatim o književnom fondu jednog od najvećih srpskih pisaca 20-og vijeka Borislavu Pekiću, o Bokokotorskom zalivu o kome nagrađeni pisac piše u svom romanu „Lutajući Bokelj” i o važećoj KULTURNOJ POLITICI Crne Gore. U Kotoru rodnom gradu nagrađenog pisca a pogotovo u Herceg – Novom mjestu gdje sada živi i stvara pisac crnogorska vlast još nema apsolutnu većinu pa zbog toga i nije uputno priznati ni jedan kulturni događaj na tom partijski nepokorenom prostoru.
Još očiglednijih i grubljih primjera čistki (sprovođenja Kulturne politike) ima na Univerzitetu Crne Gore, u Nacionalnom Pozorištu, Radio-televiziji, Galerijama, Književnim časopisima, „Pobjedi”, Bibliotekama, Centrima za kulturu, Forumima, Tribinama…. Do svake staze, stazice, prolaza i stepenice koja vodi do onog što slovi kao područje crnogorske kulture dežuraju kultur-bezbednjaci. Oni garantuju sprovođenje važeće KULTRUNE POLITIKE u Crnoj Gori od ekcesa do stvaranja TOP LISTE.
Ukoliko hoćemo novu Kulturnu politiku osporimo makar ovo što se radi i što se do sada u crnogorskoj Kulturi radilo.
Odbacimo drastična kršenja prava na informacije iz kultrure. Pravo na stvaranje i na korišćenje kulturnog sadržaja. A onda krenimo dalje u rešavanje većih i krupnijih problema. I MENADŽMENTA naravno.
S poštovanjem
Atanas Stupar
P. S.
Potkulturu u vidu pamfleta, intriga, dnevnika, ogovaranja, sjećanja, fotografija, prisluškivanih razgovora, tajnih svjedočanstava
ne smatram kulturnim sadržajem ukoliko nemaju evidentnu književnu vrijednost
Janko Ljumovic reply on March 6, 2008:
Ja samo mogu prokomentarisati da se osjećam prilično daleko od stvari o kojima pišete jer ne naginjem ni jednoj Partiji i u startu odbijam svakoga ko se krije iza bilo koje partijske priče i partijskih prostora gdje god oni bili. Konačno ne treba smetnuti s uma da postoje i veliki umjetnici koji su bili bliski sa raznim Partijama, i to naravno jesu teme za različite komentare, ali je veći problem što je broj amatera veći!
Draga Jelena, više je nego poželjno da se uključite. U cilju da na blogu pokušamo biti praktični nastala je ideja i da iz svojih oblasti promišljamo mjere i zadatke. Sam Menadžment u kulturi je na usluzi svim vrijednostima, oblastima i zapravo njegova primjenljivost kroz znanja i vještine je od značaja za sve vrijednosti koje odaberemo. Saglasnost oko njih je vrlo lako postići. Dakle nije KULTURA, već KULTURE, mnoštvo istih, raznovrsnost i naravno SAVREMENOST. Očekujem da Vi predložite Vašu definiciju iste tj. istih. Pričamo i o Državi u okviru teme, ali njeni mehanizmi i nemaju više tako ekskluzivan pristup temi.Evo na Vašem primjeru šta je Vama Država dala, a šta ste mimo njene produkcije Vi sami uradili za sebe. Ne oslobađam odgovornosti Državu, samo pokušavam da dodjem do koncpeta koji će nam se kada je kultutrna politika kao model tek desiti, a ona zapravo i započinje definisanjem vrijednosti koje želi da promoviše.
Gospodine Ljumoviću
Amateri i jesu najveći problem. Partije uvode ametere u kulturu i umjetnost. A partijski ždanovizam ih štiti i održava. Crnogorski Ždanovizam sprovodi se ignorisanjem, zatamnjivanjem i medijskim gušenjem svih kulturnih sadržaja i događaja (nema ih mnogo kvalitetnih) koji nijesu po volji CG-ideologiji i Partiji.
Ždanovizam se sprovodi se i stvaranjem nekih zatvorenih tobožnjih kulturnih elita i promodernističkih krugova. I u jednom i drugom slučaju problem je što u takvim derivatima crnogorske kulture mogu postojati samo „njihovi ljudi”. I koliko god god se Vama činilo da ste Vi daleko od njih ili da su oni daleko od Vas sve je uvezano i tu je gdje je. Veliki umjetnici mogu biti što god požele (politički). Zato su i veliki. Mogu biti ne samo bliski određenim Partijama već i otvoreno šurovati, koketirati, nastupati sa njima. Mogu biti i bili su i u fašizmu i u komunizmu. Pikaso i Bunjuel su bili komunisti. Breton antikomunista. Salvador Dali je bio najmizerniji denuncijant komuniste Bunjuela. Zamislite denuncijant partnera i kompanjona s kojim je snimio film „Andaluzijski pas”. Filozof Martin Hajdeger ( najveći u XX vijeku) bio je mirni i studiozni posmatrač fašizma. Ni njegov učenik filozof Herbert Markuze nije ga uspio nagovoriti da osudi fašizam na način kako se to očekivalo. Ali nikome od njih ni Pikasu, ni Daliju, ni Bunjuelu, ni Markuzeu, ni Hajdegeru politički angažman nije ništa oduzeo od djela. Crna Gora je mala i za upoređenja i za podjele a pogotovo za podjele po pitanjima umjetnosti. U Crnoj Gori je mnogo prisutnija onomatopeja umjetnosti nego umjetnosti i kulture. Crna Gora je i tradicionalno i bazično neobrazovana da bi mogla imati moderne umjetnike u rangu u kome nam ih mediji predstavljaju . Pogotovo slikare. S uvažavanjem ovog puta izuzimam uspjeh slikarke Tomašević.
S poštovanjem
Atanas Stupar
Evo i mene. Nekako bih i ja da odvojimo ovo ucestalo zajednicko pominjanje termina partija i kultura!Prosto mislim da ne stoji cinjenica da neko ideoloski koncipira nekakvu kulturnu politiku! Problem je sto je nikako ne koncipira i ideoloski nije svjestan koliko bi mu mogla biti korisna. Ne slazem se ni sa cinjenicom da mediji prave neku cenzuru ili restrikciju pracenja kulturnih dogadjaja, cak naprotiv mislim da nema nikakve selekcije i da mediji od svega prave dogadjaj prvorazrednog znacaja. Bar zato je dobro biti umjetnik u CG jer prosto ne mozes biti los! Sacuvas za pokoljenja press-cliping i malo video arhive i oni mogu dovijeka, u crnogorskom maniru, da se ponose umjetnikom pretkom! Ta interna zabava i omogucava da svakodnevno dobijamo po jednog stvaraoca, koji sa punim pravom prema sebi, osjeca se zakinuto u nerazumijevanju drzave, drustva i ostalih subjekata za finansiranje uspjesnog nastavka njegovog opusa! Naravno znam da postoje klanovi, kao i svugdje, i znam da obavezni propustni sastojak za ulazak u klan nije kvalitet, i znam da ce odlaskom jednog klana i dolaskom drugog, do tada zakinutog, se ubrzo uspostaviti isti parametri vrijednosti, i da ce opet neko kukati a neko biti klan.
I zato trezim da se na Top listi stavi odrednica PARAMETRI VRIJEDNOSTI? sa znakom pitanja, a ako je moguce u Bukvarima za prvi razred, kao osnovna maksima recenica BITI NAJBOLJI U CRNOJ GORI NIJE NEKI DOMET.Da ne stetimo klince vec da ih od malena naucimo da se realno i pravilno vrijednuju.
Slazem se Gorane, mislim da i ne postoji svijest o “kulturnoj politici” u Crnoj Gori. Cini se da se stvari dogadjaju ad hoc, podrzavaju se projekti na osnovu licnog afiniteta i poznanstva ljudi koji odlucuju i nema istinskog promisljanja vrijednosti i znacaja svih tih napora. Narocito sto se umjetnosti tice vazno je da Crna Gora shvati i prihvati svoju fizicku velicinu/manjinu i nedostatak kriticke mase i cinjanicu da parametre treba postavljati u odnosu na spolja, makar okruzenje u regionu. Inace uvijek cemo zavrsiti u krugu prijatelja koji jedni druge hvale, zatvoreni za ostatak Evrope i svijeta. To je sudbina svake male sredine i vjerujte mi nema nista smjesnije nego vijdeti lokalne autoritete kako se zavaravaju povodom svoje sopstvene velicine.
Ne zavaravajmo se ni oko toga sto mozemo da ocekujmo od politicara, oni nikad nce kulturu i umjetnost staviti kao prioritet osim ako to ne ispunjava njihove politicke interese. I ne potcjenjujmo ulogu umjetnika u citavoj ovoj debati. nekad se cini da umjetnoik ocekuje da zavrsi akademiju (besplatno skolovanje kod nas je i dalje blagoslov koga nismo svjesni) a onda da ce mu drzava/opstina ili tako vec nesto omoguciti rad, atelje i izlozbe. Ovo je opasno blisko komunistickom nacinu razmisljanja i naravno da ce se u tom slucaju ideologija umijesati u kulturu. Uloga drzave, vlade jeste da donese zakone koje ce pomoci da se kultura razvija i funkcionse kao sistem a ne da je finansira ili da promovise pojedine umjetnike. U Velikoj Britaniji drzava ce direktno finansirati upravo amaterske projekte koje drzi vaznim iz razloga koji nisu obavezno estetske prirode i ticu se kvaliteta i vrjednosti umjetnosti za sire drustvo: tako da ce projekat na primjer teatra sa djecom sa posebnim potrebama ili radionice vzuelnih umjetnosti za ljude sa hendikepom dobiti podrsku, a Tracy Emin nece. Neko kao Tracy Emin ce slikati danju a nocu raditi u baru, visiti sa ljudima koji joj mogu pomoci u radu (to se zove networking) dok konacno ne prnadje galerstu koji ce je promovisati i dok kriticari ne primijete i pozitivno ocijene njen rad.
Rad nacionalnog teatra, galerije, opere itd ne finansira se iz budzeta vlade, vec od novca od nacionalne lutrije, razlicitih drugih nevladinih fondova,donacija pojediaca/prodaje karatai sponzorstva. Sto je drzava odlucila tu jeste da dio prihoda iz nacionalne lutrije ide za kulturu i da ce podjela novca odatle ici po politici i prioritetima do kojih se doslo kroz debatu razlicitih ucesnika u sistemu. Arts Council koji rasporedjuje novac je nezavistan od vlade i prioriteti se mijenjaju i utvrdjuju svakih nekoliko godina. Takodje postoje poreske olaksice za pojedince i kompanje koje podrzavaju kulturu i umjetnost.
U takvoj situaciji jasno je da menadzment dolazi pirodno, kao uspostavljanje najbolje prakse za privlacenje svih tih fondova i paznje javnosti. Bez dobrog mendazmenta sve te institucije bi jednostavno nestale.
Sjajno, dakle slazemo se da za pocetak neophodno da postoji gradjanski konsenzus da bi se uticalo na donosuoce odluka da se izmjesti pozicija Kulture e da bi sed oblikovao kakav takav sistem. Ovo je porostor i dugo ce biti gdje izvrsna vlast se sporo mijenja i gdje treba promisliti koje su to osobe (pojedinacno) i koje Partije koje su u stranju da kulturnu politiku tretiraju kao Drzavnu. Kada to bude tako onda se Drzava pojavljuje u jednom dijelu kao Menadzment budzeta za kuluru i produkciju, u drugom kao vazan faktor za regulaciju zakonskih okvira koji omogucavaju da poreski obveznici viseg reda (vise para i prihoda) u intersu sopstva i gradjana) imaju olaksice i budu stimulisani da investiraju.
Ne vidim spstraktne mogucnosti i ne vidim sansu da se poredimo sa Britanijom.Iznaci mozda vise nacina da se kampanjama i uticajem na skupstinske delgate dosje do repozicioniranja mjesta kulture i umjetnicke produkcije . Konacno, evo i Evbropa nudi projekte u kojima se dokazuje su u pitanju i ekonomsko parametri. Mozda je tu sansa. Ubijediti da se dugorocno , stvaranjem ambijenta za umjetnicku produkciju i kulturu koja se sasvim sliva u sistem obrazovanja i strategiju razvoja…prepozna Interes za ulaganje. Nevladin sektor je takodje sasvim daleko od razmatranja ovih tema, nazalost. Gotovo da se pitam ima li smislka da uporedim sa urgentnom akcijom kakva je vezana za prostorni plan. Pogvodom situacije u oblasti duhovnog naslijedja i stvaralastva niko ne povezuje da je upravo gvint u ovom domenu siromastva i nebrige.Prostori za ljude i ornuto…
Danasnja vijest iz VIJESTI jeste dobar primjer onoga sto je BLOG donio u najsvjezijim komentarima. Dakle, citiram:
Odabirom pet filmskih projekata mladih talenata uspješno je realizovana prva faza projekta “Sarajevo grad filma” koji je pokrenut na inicijativu Vlade Federacije BiH i Federalnog ministarstva kulture i sporta, a čiji je realizator Sarajevo Film Festival. Među odabranim filmovima, nalazi se i film “Sarajevo spring”, hrvatske rediteljke Nikoline Barić, a koji je producirao mladi crnogorski producent Sehad Čekić.
Vlada Federacije BiH i Federalno ministarstvo kulture i sporta pokretanjem projekta “Sarajevo grad filma” omogućili su mladim talentovanim filmskim stvaraocima da na praktičan način pokažu znanje stečeno na “1. Sarajevo Talent Campusu”, obrazovnom programu Sarajevo Film Festivala.
Projekt “Sarajevo grad filma” će sudionicima “Sarajevo Talent Campusa” omogućiti snimanje niskobudžetnih kratkih igranih filmova. Ono što je zajedničko odabranim projektima jeste činjenica da se svojim temama vežu za grad Sarajevo, te da će upravo u Sarajevu filmovi biti i snimani.
Za projekat “Sarajevo grad filma” konkurisali su učesnici prvog Kampusa, i to kao produkcijski timovi sastavljeni od tri osnovna člana: producenta, reditelja i glumca. Jedan tim čine članovi iz najmanje dvije različite zemlje. Na ovaj način “Sarajevo Film Festival” nastoji podstaknuti saradnju među mladim kreativnim autorima čiji rad predstavlja budućnost regionalne kinematografije, te na taj način podstaknuti i stvaranje nove mreže mladih filmskih talenata.
Mislim da su primjeri g-dina Stupara bili vise nego jasni. Zatvorenost zatvorenih krugova najvise dolazi do izrazaja ako se govori o low-budget projektima. A niskobudzetni projekat (danas) je knjiga, arhitektonski projekat, slika, crtez, blog…Za funkcionisanje umjetnika i istakanje ideja, pa i njihovu realizaciju, prezentovanje i posmatranje dovoljan je niskobudzetni racunar. Nekako se prica g-dina Ljumovica i g-dje Djukic uglavnom odnosi na Umjetnosti koje su kolektivne *film, pozoriste, balet… koje zahtijevaju angazovanje veceg broja ljudi u pozadini umjetnickog stvaranja i , definitivno, nijesu low-budget. Upravo za organizaciju (menadzment) takvih umjetnosti najvise su smisla imale politike represivnih sistema. Mislim da nema enciklopedije, knjige, vodicha…koji se bave ovim temama a da nema odrednice na primjer o sovjetskom filmu, baletu..njemackom filmu…Cak je i u takvim sistemima, propulzivnost umjetnika bila ocigledna, pa nije bila rijetkost da se umjetnici i Umjetnost nadju sa druge strane gvozdene zavjese…Upravo poucena ovakvim modelima za ciju analizu i nije potrebna velika elaboracija, Crnogorska nacional politika najvise ,,sipa,, u Pozoriste (doduse bez baleta).
Sistematski se preskace (zaobilazi) svo Stvaranje koje, na neki od nacina, nije oslonjeno na kult-krugove Pozorista.
G-din Stupar je ukazao na nekoliko najsvjezijih primjera..
I konstatacija g-dje Djukic da je potrebno ,,puno para,, za nove izraze (digitalne, video, instalacija…) nije tacna. Prodjite malo webom i bicete iznenadjeni da takvih umjetnika ima, cak i u Crnoj Gori. I to dobrih. Low-budget.
Goran Cetkovic reply on March 7, 2008:
Crnogorski budzet za kulturu je sam po sebi Low-budget i prema njemu treba imati Low-ocekivanja! Usitnjen i podijeljen na sve institucije (koje kao mali ptici rasirenog kljuna cekaju svoju porciju, pri tom ostajuci uvjek gladni) kao i uz jedan broj vjestih ali legitimnih ptica koje znaju letjeti na tim visinama, on svakoako predstavlja obeshrabujuce polaziste za velike kulturne planove.
Fokusirajmo se da u legistativi omogucimo prostor i zakone za alternativne nacine finansiranja kilture.
Janko Ljumovic reply on March 7, 2008:
MIS, nikako ne mislim samo na tzv. kolektivne umjetnosti. Kulturna politika obuhvata sve aspekte i nivoe produkcije, dakle od pojedinaca, neformalnih grupa pa do velikih institucija, bilo sa baletom bilo bez njega
( o operi da josh ne govorimo - mada je produkcija prve bila dobar primjer kako zapravo kada nemamo dobre produkcione standarde i pakovanja nemamo ni proizvod)
Budžet o kome govori Goran, je zapravo budžet koji održava institucije kulture kao socijalne ustanove. Alternativni načini finansiranja još nažalost nijesu došli na dnevni red, jer u prošlosti je bilo sivih izvora finansiranja. Važna oblast KULTURNE POLITIKE jeste i finansiranje.
Ko stimuliše i kako profitni sektor da ulaže u umjetničku i kulturnu produkciju?
Da tema zapravo ne bi bilo bilo čija ad hoc procjena, priča počinje od kvalitetne analize rada pojedinačnih granskih sistema, i unutar svake svih institucija pojedinačno.
I da MIS ne mislite da opet mislim samo na institucije, poslovna politika tiče se i pojedinaca i neformalnih grupa, jer svima skupa je potrebna ODRŽIVOST o čemu je i Jelena govorila.
Sve u svemu , moram svima zahvaliti kao MODERATOR za dobar interes i sjajan doprinos TEMI. Možda na kraju mjeseca da organizujemo i neki matine, kafu
Idemo dalje,…
Uvažena gospodo
Neki tekstovi jasno ukazuju da su CRNOGORSKE INSTITUCIJE KULTURE neproduktivne, da su MASTODONT u kome vlast čuva svoj glasački resurs i odlaže islužene kadrove raznih profila, da su ideološki i interesno povezane sa trenutnim političkim potrebama vlasti, „da podrzavaju projekte na osnovu licnog afiniteta i poznanstva ljudi koji odlucuju i da nemaju istinskog promisljanja vrijednosti, da odlučuju „ad hoc“, da ozbiljno ne koncipiraju kulturu ni u kom pogledu čak ni u ideološkom, da ignorišu kulturne stvaraoce-političke neistomišljenike, da onemogućavaju uspostavljanje konkurencije u kulturi, da guše kvalitetne kultrune sadržaje, da Vlast ne mora čak ni uticati na njih jer su odavno stekli Pavlovljeve reflekse visoko poslušne Kulturne politike …..
Ono što zabrinjava jeste da iznijeti argumenti i primjeri o crnogorskoj Kulturnoj politici na Blogu ne dobijaju nikakvu reaktivnost. Ne izazivaju ni minimum negodovanja kod Blogera i blogera, ne pobuđuju ih na ideju da takvim INSTITUCIJAMA i takvoj Kultrunoj politici prvo treba reći NE.
Ukoliko se ne možemo složiti oko jednog očiglednog NE ili makar ublaženo reći OVO DO SADA NIJE BILO U REDU treba ga mijenjati, kako ćemo znati kojim putem treba ići dalje ?
Ili je dovoljno pratiti stare putokaze Kultrune politike, rekonstruisati ih i okrenuti ka novim područjima kultrure sa low budžetom, kampusima, održvim razvojima? Lakirati ih, lickati ih, učiniti prijatnijim za oko, promijeniti im imena, drukačije ih predstaviti, okupiti ispod njih neke nove družine i nastaviti dalje STAROM TRASOM s novim MENADŽMENTOM.
„Drugarska se pjesma ori, nek nam živi, živi, živi ( ovakav) rad „
S poštovanjem
Atanas Stupar
Janko Ljumovic reply on March 8, 2008:
E pa sad! Hmm
Meni ta prića oko jednog NE i jednog DA malo liči na jedan već viđeni revolucionarni zanos koji je još od rušenja Berlnskog zida postao ipak malo previše nemoderan. Dozvolite da klinci, koji su se rađali i klinceze naravno oko te 1989. godine, i nemaju baš opterećenost metodologijom koja obavezno mora iti DA ili NE.
U nekim zemljama bivšeg Istočnog bloka tranzicija kulture je počinjala tako što su svi zaposleni dobijali otkaze, pa se priča opet otvarala sa jasnim standradima.
Bilo kako bilo, reaktivno, proaktivno ili neaktivno VELIKA opasnost na nivou pojednaca u procesu donošenja kulturne politike su:
1. tradicionalisti
2. populisti
3. kulturni realtivisti.
Poželjni su ljudi preduzetničkog duha i nosioci inovacija i razvojnih projekata.
sladjana vujovic reply on March 14, 2008:
Sta znaci tvrdnja da su kulturne institucije u CG NEPRODUKTIVNE?
Ne vjerujem u mogucnost neproduktivnosti kulture. Recimo da doticne institucije ne proizvode nista od vrijednosti(ne ulazeci u to ko postavlja standarde vrijednosti). Ali ako vas takvo stanje inspirise da zelite mijenjati stvari, onda su doticne institucije ipak produktivne - i to na divno subverzivan nacin.
Gost sam na privremenom radu u kulturi CG i zbunjena sam. Ne cinjenicom da vlast koristi kulturu za ostvarenje svojih potreba, to je prisutno svuda, i u razvijenoj demokratiji kao sto je V. Britanija gdje zivim i radim. Veza izmedju kulture i vlasti je odavno utemeljena i uslovljena prevalentnim modelima finansiranja (hajde da nadjemo efikasne alternative) i cinjenicom da kulturnu politiku svuda odredjuje ‘vlast’.
Pitanje u svakom drustvu je kako uciniti kulturu dovoljno vitalnom da ona moze ostvarivati i svoju drustvenu funkciju i svoju prirodnu subverzivnost. Stvaranje kvalitetne kultirne politike je dvosmjeran proces - usmjeravan ‘odozdo’ koliko i ‘odozgo’. Ako nedostaju odgovarajuci kadrovi na nivou opstina gotovo je svejedno kakva ce biti kulturna politika jer je operativna infrastruktura neproduktivno zbunjena. Ako postoji kvalitetna operativna infrastriktura ona ce naci nacina da i u okviru nespretno rijesene kulturne politike stvara dragulje. Iz te,kvalitetne, operativne strukturezatim ce doci kvalitetni stvaraoci kulturne politike.
Rjesenje je u dobrom obrazovanju mladih. Cini mi se da se na tom polju nesto preduzima.
Napredak se gradi i na kompromisu koji zahtijeva viziju, strpljenje i puno prakticnog napora. Nisam sigurna da li se u CG kompromis jos uvijek smatra inferiornim modelom ponasanja jer je lisen romanticne note kojom iskljucivost zvoni? Nadam se da nije tako.
Koliko jedna kulturna politika omogucava vitalnost kulture, vjerujem, zavisi od mnostva faktora, od kojih je politika samo jedan.
Ono sto meni otezava rad u CG jeste cinjenica da, u svakodnevnom djelovanju u kulturi, ne vidim prihvacene standarde prakticnog poslovanja, saradnju, izgradjene modele profesionalnog ponasanja i rada. To je ono sto otezava produktivnost - a ne postojanje nacionalnih institucija.
Vjerujem da je rjesenje u dobrom, modernom obrazovanje mladih kadrova u kulturi. Stvar treba mijenjati iz korijena, obrazovanjem, a mladi ljudi vec stvaraju nove standarde koji ce omoguciti kulturi da bude ono sto treba da bude. Oni ce to smjeti i umjeti.
Mozda pisanjem o prakticnom odnosu prema kulturi snizavam ton debate? Ali ono sto dotice svakog stvaraoca (dakle potencijalnog nosioca pozitivnih promjena) u kulturi jeste cinjenica da u svakodnevnom poslovanju, u stvaranju kulture ‘odozdo’, vlada HAOS. Haos zna biti kreativno potentan ali ne kad je izazvan nedostatkom znanja, poimanja i vizije. Ne ako nedostaje kvalitetna praksa, ako caruje licno i politicko, vladaju strah, paranoja, ali i letargija, nezainteresovanost, dosada, ako se neprestano - nesto ceka.
To sto se ceka dolazi i bice bolje. Sve su to uobicajene bolesti malog drustva koje se tek otvara, neizbjezni dio procesa u ciji pozitivni ucinak ne sumnjam.
Kultura na srecu nije stanje, ona je proces.
KAMPANJA! Varija pomenu kampanje koje bi skrenule paznju i uticale na repozicioniranje mjesta i znacaja kulture i umjetnickih produkcija. Predlazem jednu lako izvodljivu kampanju koja je inspirisana citatom sa pocetka Bloga. Napravimo mali bedz sa natpisom ZBUNJEN/ZBUNJENA,objavimo pocetak kampanje. Pozovimo najprije umjetnike i kulturne poslenike da ga nose u znak zbunjenosti zbog odnosa prema kulturi.A zatim sirimo epidemiju studenti, NGO, politicari, novinari,itd… Zatrazimo i od presjednickih kandidata da ih stave, s obzirom da u svojim kampanjama do sada nemaju nikakvih predizbornih obecanja na temu kulture.Objasnimo i njima da su ih pogresno savjetovali kada su im rekli da tema nije vazna. Ja pravim prvi tiraz od 500 bedzeva! Skrenimo paznju! Nema opusteno!
Janko Ljumovic reply on March 8, 2008:
Pa kandidati i nemaju baš direktnu priču na temu kulturne politike, ali je zapravo važniji problem što nema nikoga ko ih uopšte i pita nešto na tu temu, mada opet svi pojedinačno emaniraju kulturni model, što jeste posebna tema!
Prijedlog za bedž je čist primjer da BLOG jeste proaktivan!
Istocna Njemacka. Postao je nemoderan iz razloga sto su ,,kontrolori kontrolora,,u DRN bili MODERNIJI od
nastupajucih promjena. Zato i jesu bile moguce. Ko ne vjeruje neka pogleda film (ako vjeruje u filmove) ,,Zivoti drugih,,.
Mi ovdje takve promjene nikad nismo vidjeli, ,,kulturni,, i svaki drugi modeli koji postoje vec 70 godina i dalje opstaju (i dalje nude jeftina pakovanja jogurta koja ce biti iskoriscena za modelovanje LOKALNE stafete) Sjetim se Titograda iz 1982. Rucka u restoranu zgrade ,,Vracara,, u danima kad je vlasnicima registarskih tablica sa neparnim brojem vazila zabrana uljucivanja u saobracaj. Tu je sad kafana ,,Grand,,. Citanke sa JEDINOM i bogatije odstampanom kolornom stranom crteza Bozidara Jakca. Vremena kad nije mogla da se kupi obicna cokolada, negu su bile neke ,,secerne table,, za reklamom ,,Vinetu,,.Skole ,,Maksim Gorki,,. Kvarta. Sve je ostalo isto.
Cak je i nastavnik likovnog, koji je vazio za uzornog komunistu i Glavnog DEKORATERA skole, sad direktor iste.
Ovdje nije bilo potrebe za nostalgijom, osjecanjem tuge, za prosla vremana. Nikad se nista nije promijenilo. Jedina promjena, koja se ZAISTA desila, je referendum iz , cak se ni na Googlu ne moze naci, neke godine kad je promijenjeno ime grada (Titograd u Podgorica). Cak se nekrofilski SDP zalagao da se aerodrom u Podgorici!(a po nekom narucenom istrazivanju, nazove Josip Broz Tito).
Ajmo i mi, da u duhu nekih poduhvata iz okruzenja, budemo moderni, vratimo ime gradu, i kulturu, grada TITOGRADA. Ajmo da vise ne zaboravljamo. Ajmo da budemo moderni, pa da opet dozivimo 1989. Ajmo da srusimo berlinski zid. Uz pjesmu Dejvida Buovija i Mika Dzegera ,,Dancing in the street,,.
video.google.com/videoplay?docid=-6194033913274294945
Ili da pravimo stafetu..
Janko Ljumovic reply on March 9, 2008:
Otvorili ste važnu temu, temu nasljeđa u kulturnoj politici. U slučaju Crne Gore, nasljeđe socijalizma je ipak najznačajnije, jer u tom periodu nastali su neki od osnovnih elemenata sistema, od institucija kulture ( narocito Centara i Domova kulture shodno socijalističkom konceptu ) pa sve do festivala Grad teatar. Osamdesete godine XX vijeka bile su vrlo plodne godine na kulturnoj mapi bivše SFRJ. Isto tako, period konstituisanja sistema i dan danas traje, jer u pojedinačnim segmentima hipotetičkog socio-kulturnog lanca u pojedinačnim oblastima kulturnog i umjetničkog sistema, on nije još zaokružen. Recimo pitanje zaštite i čuvanja djela unutar recimo pozorišta, filma ( tek od nedavno) itd.
Slažem se sa Vasom, MIS napisanom pricom na temu Nostalgija. Vjerujem da ste gledali film ZBOGOM LENJIN!
Nazalost, svi znamo da od te 1989. godine priča na prostorima bivše SFRj u odnosu na zemlje Istočne Evrope je različito funkcionisala. Nostalgija je u tim zemljama spakovana i kulturni je resurs, kod nas ona i dalje izaziva erore!
U Vasem komentaru osjeca se i bliskost sa GRADOM,… nismo još dotakli posebnu temu, gradska kulturna politika.
Memorija grada, urbani duhovi - važna polja za AKCIJU!
Ponekad mi se cini da, nazalost, nismo u stanju da osjetimo drazi zajednickih napora, nasi zivi duhovi kreativni umjetnicki, publicki, nekako brzo postoje kao duhovi. kada pomenes u ponekom sjecanju gradove, uvijek se sjetis …ljudi. Na pomen imena taj i taj, ta i ta…to su ti gradovi. tako nam promice savremena duhovnost, draz zivog i postojeceg sto iznjedri najbolje i najvise. Mozemo se sporiti, vise volim, mislim da je bolje, ovo je sjajno, ipak je prosli roman, predstava bila bolja…ovo me zaista ponijelo.
Ajde ovako, gledam film Tomasa Andersona…taj covjek je napravio remek djelo. To je re,ek djelo!!!Ne sjecam se uzbudjivije i tacnije i kompleksnije i …Amerike. Ako je Amerika boja svijeta a jesete i za Istocnocentricne narode…
Nabrojala bih ljude kojima se tiho i glasno divimo ovdje zabog njihove modernosti i krettivnog duha kojim se uvijek oduvijek i zauvijek suprotstavljaju nasem zaboravu. Oko njih prema njihovoj volji i radosti da i dalje stvaraju ovdje, smilu koji nalaze da odavde promisljaju svijet, napravila bih Pilot crnogorski sistem. Komunikacija koju bi trebalo da ima njihova kreativnost sa svima oko nas i izvan nas nije upitna, ona treba da bude pustena kao duh iz boce.
Sjajna izlozba Dragasa!!! Ajmo dalje, Sjajna Banda od Muzike, sjajni Slobo Milatovic…Dodest, Fiat…sjajni…, ma utisci sjaja su dobrodosli, mozda bi se tu nasao konsenzus da se Sistem personalizuje i [profesionalizuje.Pogledajmo u okruzenju…najbolji primjeri rada nisu oizmakli kada je iskustvo i upornost i kreativnost dobila naknadnu podrsku.
Danas sam @inspirisana@ djelima i ljudima koji su ih stvorili.
Gradovi nam izmicu, ako ne postoje ljudi koji ih cine gradovima, ljudi koji bas zbog njih mogu da stvaraju tu i tako, a mogli bi vise i bilje i neupitno.Grad kao servis za ljude, kultura u gradovima kao identitet gradova. Jedan zemljotres ne unistava sve…valjda. Cunami pogotovo, vodu upija, zemlja trpi sve.
Janko Ljumovic reply on March 11, 2008:
Grad. Kultura daje identitet gradu. Iskustvo na projektu Creative City, koji je Britanski savjet pokrenuo i poziv da na sajtu http://www.startupmontenegro.com pogledate niz dokumnata iz publikacije koja je temu otvorila na primjeru Podgorice, daje jedan od pravaca ( koji naravno nije jedini) razvojnih mogućnosti.
Konačno projekat evropkih prijestonica kulture, nije slučajno planiran. Kroz mrežu gradova koji dobijaju mandat da budu nosioci iskustva zajednistva i razmjene kulture u evropskom kontekstu, jača se pozicija gradskih kulturnih politika.
Potrebno je stimulisati pricu o kulturnim politikama na nivou gradova i konceptu razvoja.
Cunami? Nece, nece
Goran Cetkovic reply on March 11, 2008:
Postoje gradovi koji vole sami sebe. Podgorica nije medju njima. “Slab” sam na svoj grad, iako on nije “slab” na kulturu! Ne, ne kudim ga vec sam “zbunjen”, kako se nije izborio (u ovoj sopstvenoj ekspanziji) da se i njegov duh srazmjerno razvija. Negdje je opet zakazala svijest o tome da je taj duh (kultura) grada nephodan kao i nove cetvrti, kao prosirene ulice, kao obnovljeni trgovi. Raste lijepi krsni mladic ali nezna sva slova! Grub sam malo veceras sli sta cu takvi smo mi Varvari!
Janko Ljumovic reply on March 12, 2008:
Gorane, grad moze biti i trauma, losa komunikacija, agresivni hod, buka i ko zna sto jos…I uvijek je kada se preselimo na gradski teren prica emotivnija. Ali zato postoji i draz ove teme koju pokrecemo jer grad jeste primarni nosilac kulture, od njega i pocinjemo, a josh uze od grada to su: ulica, trg, kvart, dvoriste, ulaz, terase itd. Vidljivi i nevidljivi teatar!
Urbanizam i arhitektura do sada nijesu bile teme kulturnih politika na ovim prostorima, ali dobra kulturna politika bez njih nije zapravo ozbiljna. Prijatelj arhitekta mi je pricao da u socijalizmu svaki objekat je u elaboiratu imao obavezno i segment koji danas zovemo public art! Dakle javni aumjetnost u naravno javnom prostoru…
Gospodine Ljumoviću
Vijest o Vašem naimenovanju za Direktora CNP-a stiže usred mjeseca u kome blogujemo o kulturnoj politici. Čestitam Vam i na mjestu Direktora CNP-a i na prilici koju ste dobili da u CNP-u promovišete otvorenije i delotvornije modele pozorišne kulture za koje ste se, ako sam dobro shvatio, na ovom blogu i zalagali.
Gospodine Ljumoviću nemojte se libiti da u naredne četiri godine iskoristite svoja prava angažovanog stvaraoca i prvog čovjeka Crnogorskog Narodnog Pozorišta u kreiranju nove Kulturne Politike kuće. Nadam se da ćete koncipirati repertoar, na način u kome će Pozorišni i Narodni dio imena institucije nadvladati onaj njegov predominantni Crnogorski dio.
Srećno.
Atanas Stupar
Janko Ljumovic reply on March 13, 2008:
Gospodine Atanas, HVALA puno.
Misija pozorista i pozorisne umjetnosti je posao koji raduje i bogati svaki element bica njegovog naziva i Crnogorski i Narodni i Pozorisni.
Nastavljamo BLOG o kulturnoj politici, a ona ce na najbolji nacin podrzati rad svake pojedinacno institucije kulture, jer je osnovni zadatak kulturne politike upravo PODRSKA kulturnog razvoja koji nas cini bogatijim drustvom. To je veliki kulturni kapital za koji je odgovorna i svaka institucija kulture u svim oblicima organizovanja i produkcije kulture i umjetnosti.
Blog spava dva dana! Utihnule su misli svih nas Jankovim naimenovanjem! Janko s obzirom da znam da tvoj duh nece orobiti institucionalna funkcija, daj neki prijedlog za budjenje bloga u novonastaloj situaciji.Ja imam dva! Kao prvo nekako bih pokusao da uvecamo broj blogera, kao drugo mogla bi se davati neka konkretna trodnevna tema koja bi inspirisala blogere. Evo i prijedloga za vikend temu CRNOGORSKO NARODNO POZORISTE I FAMA O NJEGOVOJ DOMINACIJI
Janko Ljumovic reply on March 15, 2008:
Da BLOG je malo “uspavan”, ali blogeri su nadam se bili vrijedni!
Budjenje BLOGA. Socijalni network koji svaki BLOG uspostavlja je uvijek posebna TEMA. Malo smo izvan Mreze ovih dana promovisali pricu bloga, i u toj prici pozvao sam i problematizovao i druge ljude da se ukljuce. Situacija u kojoj na ovom BLOGU nemamo ljude iz razlicitih oblasti kulture i umjetnosti, mozda znaci da jos nemamo senzibilisane aktere da i bloguju, ali se i ukljucuju uopste u javni vid debate.
A vikend tema koju je GORAN predlozio…
Dvije su kljucne rijeci FAMA i DOMINACIJA. Kao gledalac, od studenta do magistra, kasnije i saradnika CNP-a dominaciju u estetskom pogledu uvijek sam smatrao kao pozeljnom i josh vaznije ostvarenom pricom koja je CNP-u donijela visoke umjetnicke standarde.
Dominacija u resursima, ili ostvarenost resursa CNP-a je samo primjer u kom pravcu razvoj resusrsa svih institucija kulture treba da bude ostvaren, i josh vanije dalje razvijana prica.
Zelim budnim, ali i uspavanim blogerima dobar vikend!
Gospodine Ljumoviću, gospođo Đukić, gospodine Ćetkoviću …
Na jučerašnjem svečanom uvođenju u zvanje Direktora CNP-a, takozvanoj INAUGURACIJI, svi zajedno čuli smo i ovo :
(„Vijesti“ 18. mart 2008. strana 16 - Naslov: „Nacionalni teatar, lice države“)
Stari Direktor je na predstavi INAUGURISANJA novom Ditektoru poručio.
„ OKUPILI SMO SE DA SE SPORAZUMIJEMO KAKO DALJE. DALJE NA ISTI NAČIN, KAO I DO SADA“
Da bi na kraju INAUGURACIONE PREDSTAVE zaključio :
„Svaki nacionalni teatar je lice jedne države, a Crnogorsko narodno pozorište posebno. Proveli smo ovdje u onim najturbulentnijim danima, kad smo i sa CNP-om u najplemenitijem smislu te riječi pravili našu današnju Crnu Goru“
Sporazum „Dalje na isti način, kao i do sada“ uništava kreativni i kritički duh crnogorskog društva. Obesmišljava Kulturnu politiku, razvija letargiju i samozadovoljstvo, onemogućava i destimuliše mlade ljude da se iskažu, poništava ideju i ovog našeg BLOG-a …
Svjedoci smo da je Kulturna Politika Crna Gore proizišla iz pokliča „Dalje kao i do sada“ evoluirala do idealnog parazitizma. Do besmislice zvane „Nacionalni teatar je lice jedne države“
Lice koje oboli od sopstvene ljepote i veličine udaviće se u njoj. Sjetite se Narcisa.
Možda Parola o zajedničkom licu ( Janusovom ? ) Pozorišta i Države treba da održi mentalitet zavisnosti kulture od NAGRADE ili od socijalne pomoći koje jednima velikodušno DONIRA, a drugima na jedvite jade udeljuje Država.
Umjesto da slušamo takve besmislice koje se udarnim naslovima pokušavaju pretvoriti u sintagme, zapitajmo se.
Kada će i da li će CNP prestati da pravi Državu?
Hoće li i kada početi da pravi Pozorište ?
Kada će iz pozorišnog mraka CNP-a umjesto teatarsko-političkih pamfleta izroniti pozorišne predstave ?
P. S.
Danas je Vlada Crne Gore platila CNP-u račun za struju (34.439 eura).
Ne znam da li time Vlada pomaže u razgrtanju ili održavanju mraka u Kulturi? A mrak, makar i onaj najskuplje plaćeni, pozorišni mrak, ostaje mrak ako se ne stavi u funkciju moderne i otvorene kulturne politike .
S poštovanjem
Atanas Stupar
Varja Đukić reply on March 18, 2008:
Ovo se desava vec par puta, a, Janko, tebi se ovo ne bi moglo desiti…ispraznila se baterija na laptopu, ponovo pisem. Ostavih vrijeme za blog. Ali, evo ne da mi nije tesko vec preuzimam odgovornost…normalno, preuzimam odgovornost.
Gosna Atanas, prvo Vas molim da se obracate svim blogerima, bojim se da je grupisanje blogera u grupe malo neukusno, makar preuzela odgovornost za ovu inicijativu i, konacno za svaku komunikaciju koja se odvija na ovom sajtu…Mislim, razlikujemo se…po polovima, profesijama , godinama, konacno razlicitim poslovima , prinosima i gubicima….ovo je samo iz osjecaja da malo nastupate u duhu koji kritikujete…imam gotovo osjecaj krivice, a te maco kulture u CG mi je malo morgen.
Blog je, definitivno uspio…od ekscesa do top liste. desilo se. Prije nedelju dana Janko je saznao da je pozeljno da bude direktor CNP-a. Od tada do juce proteklo je nedelju dana. Ne ocekujete valjda da bilo ko ozbiljan moze imati plan sta je ciniti.Ili mozda da je Janko Ljumovic Branislav Micunovic. Dakle promjene. Rilke bi rekao..dakle pre svega tegobe, dakle dugotrajno iskustvo ljubavi…etc.Retorika inauguracije smatram da je u duhu crnogorskih riuala i to je manje-vise ocekivano. Mozete stavljati primjedbe kao gledalac i publika na: repertoarsku politiku pozorista, na broj predstava koje se gledaju, broj premijera u sezoni, pitanja vezana za efikasnost rada institucije, vasa ocekivanja u smislu tema i umjetnika koje biste voljeli konacno ili vise da vidite nasceni CNPa, ali…mogu vam reci , kao vrhunski profesionalac u pozoristu i dugogodisnji asiatent na FVY u Beogradu…nema mjest za primjedbe o pozorisnim i ponegdje umjetnickim dometima predstava ili umjetnika koji su se pojavljivali na toje sceni, kao sto nema mjesta za primjedbe na koncept otvorenosti za profesionalce iz regiona i svijeta, reditelje, scenografe, glumce, muzicke umjetnike, kostimografe…
Razlucimo malo boje, ako meze.Crno bijele fotke su lijepe, ali spektar postoji.Srdacno!
Uvažena gospođo Đukić odgovorno prihvatam Vašu primjedbu da se treba obraćati Blogu a ne pojedincima. Moguće da pretjerujem u objedinjavanju i sučeljavanju stavova i da počinjem nastupati u duhu onih koje kritikujem.
Izvinite prvo kao dama koja i u ovom brzom i spontanom blog-pisanju u svakom trenutku zaslužuje dužno poštovanje. Izvinite i kao pozorišni autoritet ukoliko je moje pisanje nesređeno.
Srediću ga sa zadovoljstvom po svakoj Vašoj natuknici. I po pozorišnom repertoaru i po broju premijera i po efikasnosti institucije, i po pitanjima umjetničkog dometa …..Plašim se da ćemo poslije sređivanja doći do poraznijih rezutata CNP-a.
Ne pišem na ovom blogu zato što ne volim CNP. Naprotiv. Ja volim pozorište. Sasvim prirodno volim i CNP. Imam razloga da vjerujem u svoje poznavanje pozorišta. CNP-a takođe.
Međutim smatram da imam pravo razmišljati o boljem, modernijem i savremenijem pozorištu. Pogotovo na ovoj necenzurisanoj sceni.
Cilj mog pisanja je da se CNP odvoji od ideologije i dnevne politike. Smatram da će se time i budžet CNP-a jasnije upodobiti prema njegovim POZORIŠNIM rezultatima. Smatram da će tada, i drugi vidovi kulturnog i umjetničkog stvaralaštva dobiti bolji pristup budžetu za Kulturu. Smatram da će se možda, moćna i nedodirljiva infrastruktura CNP-a otvoriti i za ostale kulturne stvaraoce i kvalitetne kulturne sadržaje Crne Gore.
Za sada odgovoriću Vam ( uz još jedno izvinjenje za opširnost) i na Vašu opasku o Retorici Inauguracije i Crnogorskim ritualima.
Za primopredaje dužnosti u Kulturi, za razrešenja i naimenovanja, (kažete sve se desilo za nedelju dana) za unapređenja kulturnih djelatnika i stupanja na nove dužnosti izgleda da više nije dovoljno navesti ime čovjeka i institucije, saopštiti datum izbora i objaviti odluku o tome u Službenom Listu Crne Gore.
Sada je potrebno mnogo više priprema i posla. Treba organizovati Inauguraciju. Treba pozvati medije i u atmosferi svečane primopredaje podsjetiti se na istoriju Države.
U Crnoj Gori je od skora, obred Inauguracije postao neizbježan. Izvorno Inauguracija znači - posveta u neko dostojanstvo. Rezervisana je za visoke dostojanstvenike, političke i vjerske, predsjednike država ili crkvene velikodostojnike…Za ekskluzivne nivoe.
Inauguracija doduše ima i pozorišne elemente. Za nju je potrebna svečana sala, kulise, muzika, ceremonijal majstor, svečano obučeni gosti, aplauzi, medijska pratnja, konobari sa bijelim rukavicama, dobro posluženje …
Da će se naše pozorište, naš CNP igrati inauguracije, kao scene na sceni nijesam očekivao. Nijesam očekivao da će CNP režirati sopstvenu sistematizaciju radnih mjesta na sopstvenoj sceni i to u prisustvu resornog ministra i činovnika zaduženih za sektor Kulture i Politike. Da nije bilo govora takvu predstavu u predstavi smatrao bi uspješnom i pozdravio bih je.
Nažalost po onome što sam pročitao u novinama Inauguracija u CNP- realizovana je u duhu nekadašnjih soc-realističkih predstava što se uzimajući u obzir modernost postojećeg pozorišnog izraza moglo i očekivati.
Uz glamur, garderobu, otmena pića, jela, ozbiljnu muziku pale su stare parole i obećanja o neskretanju s puta.
„OKUPILI SMO SE DA SE SPORAZUMIJEMO KAKO DALJE. DALJE NA ISTI NAČIN, KAO I DO SADA“ rečeno je na Inauguraciji.
Ovakvi sporazumi obesmišljavaju naš BLOG zato sam i ukazao na njih.
S poštovanjem
Atanas Stupar
S obzirom na okolnost da je BLOGER mjeseca marta u istom mjesecu dok bloguje, postao direktor CNP-a i da ga ceka puno posla, nadam se da je razumljivo da na temu CNP-a mogu diskutovati sa blogerima/blogerkama koji imaju svoje ime i prezime. Ljubitelj/ka umjetnosti nije dovoljno!
Ovako iz mog aspekta vi zapravo vrijedjate ideju svecanog cina koja je bila i za medije, ali je primarno bila za zaposlene CNP-a, za prijatelje, umjetnike, studente, a njih je bilo puno i kada bih suocio njihove reakcije i komentare sa komentarima blogera AS zapravo ne bih trebao da se osvrcem na isti.
Naravno da to zelim, ali vrlo precizno kazem da sa anonimnim licnostima u svom novom poslu ne zelim da razmjenjujem stavove, i pored toga sto blog i internet imaju propusnost i demokraticnost pristupa svima.
Otvorenost podrazumijeva da dodjete neki put kada se odlucite da izadjete iz anonimnosti i na licu mjesta provjerite dogadjaje o kojima pisete, dakle ucestvujte live, ne dozvolite da vas sopstveni simulakrumi obuzmu potpuno.
Kako je samo veliki stih koji izgovara Antigona: “Za ljubav ne za mrznju ja sam rodjena.”
Vrijedjate znoj i mastu ljudi koji prave pozoriste, dopadalo se ono vama ili ne, budite elementarno pristojniji kada pisete o bilo kom repertoaru bilo kog pozorista na bilo kojoj tacki planete. Ne zemjerite sto kazem pristojniji, jer ne pronalazim nikakve pozorisne sadrzaje unutar vaseg teksta, i ne pisite o njemu samo kroz ravan POLITIKE i DRZAVE i procitajte Melhingerovu studiju POVIJEST POLITICKOG KAZALISTA.
Toliko imena bih mogao da izdvojim u reopertoaru CNP-a od 1997. godine i da sa postovanjem i divljenjem pruzim ruku svima.
Bojim se da je problem u komunikaciji sa vama, sto cu kao i na blogu na pcnen-u zavrsiti isti vrlo kratko: BEZ KOMENTARA, jer ocigledno su druge price vama veci problem od pozorisnih, a tema ovog BLOGA je da podsjetim KULTURNA POLITIKA.
Završiću i ja.
Disonantni tonovi na raznoraznim scenama crnogorskim nepoželjni su i uzaludni. Traži se afirmacija i podrška za uhodani put.
Mizansceni su isti. Dominiraju glumci koji se pozivaju na Državu. A Državi je negdje potrebno vrijeme, negdje strpljenje, negdje nova odora, negdje neprijatelji, negdje teatarsko lice …
Gospodine Ljumoviću
Ni u jednom komentaru se nijesam dotakao Vas i Vašeg novog posla. Poštovao sam delikatnost nastale situacije. Pisao sam ne o Vama već o Kulturnoj Politici i nespremnosti za bilo kakve promjene što se u Inauguralnim porukama potvrdilo kao tačno.
Međutim Vi promijeniste ton. Ja neću.
Nijesam anoniman. O repertoaru i radu CNP-a pisao sam i prije 12-13 godina ( „Pobjeda“ nedjelja 7. maj 1995. godine „Rekonstrukcija duha i ukusa“) . Pogledajte. Aktuelno je i danas.
Stavove iz Melchingerove knjige POVIJEST POLITICKOG KAZALISTA koju mi preporučiste za čitanje već sam koristio na ovom blogu. Žao mi je što ih nijeste prepoznali. Sada ću se poslužiti doslovnim citatom.
„Tko se hoće u kazalištu, kroz kazalište, s kazalištem baviti politikom, prethodno se odlučio : njegova je profesija primarno teatar, a ne politika. Tko posjećuje kazalište, prethodno se odlučio : njegov je program primarno teatar a ne politika“
(Siegfried Melchinger „POVIJEST POLITIČKOG KAZALIŠTA“ Izdavač Grafički zavod Hrvatske 1989 godina.)
Na upravo taj dio Melchingerovog stava pozivao sam se direktnim primjerima na ovom Blogu i kada je u pitanju repertoar CNP-a i kada je u pitanju pozorišna publika i kada sam u pitanju Ja kao dio te publike.
Zato sam Vam i napisao.
„Nadam se da ćete koncipirati repertoar, na način u kome će Pozorišni i Narodni dio imena institucije nadvladati onaj njegov predominantni Crnogorski dio.“
Gospodine Ljumoviću preporučujem Vam ponovno čitanje Melchingera.
Blogerima koji su spremni pogledati naš razgovor na temu JESEN POZORIŠTA ( PCNEN ) , gdje ste takođe bili domaćin prepuštam da procijene teatarske kompetencije nas dvojice kao sagovornika.
Povlačim se sa ovog bloga zbog problema u komunikaciji sa domaćinom.
S poštovanjem
Atanas Stupar
Bio jednom jedan Blog… Imao je MODERATORA koji je u medju vremenu postao direktor CNP-a, imao je ATANASA, koji pod pseudonimom nije imao urodjeno razumijevanje za nasu visedecenijsku nacionalnu inferiornost, i imao je NAS ostale koji bi “kad kad” blogovali! JANKA razumijem breme novog posla eliminise slobodno vrijeme za blogovanje. ATANASA razumijem, on se ipak nije nadao da ce ovo “dominantno crnogorsko” toliko preovladati da je pametno (anonimno ili ne) evropski ga gutati kao smetnju. NAS malobrojne “kad kad” blogere ne razumijem? Bio jednom jedan Blog…
Janko Ljumovic reply on March 26, 2008:
Blog je tu. Mogucnost da se bloguje je uvijek otvorena, samo treba sjesti ispred racunara. Moderator ima vremena. Sjutra je medjunarodni dan pozorišta. Međunarodni pozorišni institut objavljuje poruku koja se tog dana čita u svim pozorištima. Ona se nalazi na sajtu Instituta i zašto ne bi mogla da se nalazi i na BLOGU.
Staviću je u svom komentaru. Ta poruka inicira da i u Crnoj Gori za svaki dan koji slavi neku umjetnost, međunarodni dan pozorišta, isto tako i plesa i igree, poezije i sl. možemo unutar naše umjetničke zajednice imati i našu poruku Made in Montenegro. I to je potez uređenosti sistema!
Međunarodnu poruku je napisao kanadski dramski pisac, glumac i filmski reditelj Robert Lapaž.
Glasi:
Svjetski dan pozorišta, 27. mart 2008. god.
Međunarodna poruka Roberta Lepaža
Postoji čitav niz hipoteza o porijeklu pozorišta , ali ona koja me najviše navodi na razmišljanje je u formi basne:
Jedne noći, u praskozorje istorije, u jednom kamenolomu se okupila grupa ljudi da se ugrije oko vatre i priča priče. Iznenada, jednom od njih pade na pamet da ustane i upotrijebi svoju sjenku kako bi ilustrovao svoju priču. Koristeći svjetlost plamena na zid je preslikao likove, koji su tako postali veći od prirodne veličine. Ostali su, na svoje zaprepašćenje, prepoznali kako se jedni za drugima nižu jaki i slabi, tirani i potlačeni, bogovi i smrtnici.
U danasnje vrijeme, prvobitnu lomaču je zamijenila svjetlost projektora, a scenska mašinerija zidove kamenoloma. Uz dužno poštovanje izvjesnim puristima, ova basna nas podsjeća da je tehnologija urezana u same početke pozorišta, te da je ne treba smatrati prijetnjom, već elementom koji sjedinjuje.
Opstanak pozorišne umjetnosti zavisi od njegove sposobnosti da se preporodi prihvatanjem novih alata i jezika. Jer kako pozorište može da nastavi da svjedoči o značajnim pitanjima svoje epohe i promoviše razumijevanje među ljudima ukoliko, samo po sebi, nema duh otvorenosti? Kako može da se ponosno tvrdi kako nudi rješenja problema netolerancije, podvajanja i rasizma ukoliko se, u sopstvenoj praksi, opire bilo kakvom spajanju i integraciji?
Da bi predstavio svijet u svoj svojoj složenosti, umjetnik mora smišljati nove forme i ideje, te vjerovati u inteligenciju gledaoca koji je u stanju da prepozna siluetu čovječnosti unutar ove vječne igre svjetolosti i sjenke.
Tačno je da prekomjerno igranje vatrom sa sobom nosi rizik, ali nam takođe pruža šansu: možemo se opeći, ali takođe možemo zapanjiti i prosvijetliti.
Robert Lepaž
Kvebek, 17. februar 2008. godine
Interesnatno je razmisljati koliko se blog cita i koliko se Pise. Gotovo da bi bilo interesantno i razmisljeti o O dgovornosti za Tekst…kad vec nije stampan , a moze se istampati i stampace se…jer, ovcaj blog ce biti u svojim najboljim momentima i stampan. Zato su prilozi, komentari i misljenja vrijedni…Blogeri koji citate, pisite! Kratki komentari su vrijedni koliko i carsavi “price”.par nas blofera koji vec radimo zdusno godinama cekamo Vase najjednostavnije napise.
Lijepo je vidjewti kako se mijenjaju okolnosti zajedno sa personalnim promenama. Activa art je imamo jedan spot koji je bio podvucen tekstom Za profesionalizaciju institucija kulture! Ne treba biti skroman, pa ne misliti da je spot bio vidjen. I ne terba biti skoroman pa ne misliti da “jesen i yima naseg nezadovoljstva” ne prolaze. To su duga godisnja doba, ali prolazna.
Dvije informacije bey kojih ne yelim da prodje ovaj blog.Od juce: prve lokalna: jako mali broj gradjana u Crnoj Gori posjeduje kompjutere (no coments), druga globalna:na Sjecernom polu odvojio se jedan glečer velicine Menhetna! taj glecer je dokaz da se ubryano realiyuju svi strahoviti efekti globalnog zagrijavanja,
Ne vidim da danas u bilo kojim novinama je barem jedna od ovih informacija na naslovnoj strani, ili je bvila juce saopstena na elektronskim medijima.
zajedno sa porukom Lepaza koji stvara u jednom svijetu, to je ovaj jedan jedini u kojem smo i mi…prilazem teme za unaprijedjenje KULTURNE POLITIKE u Crnoj Gori. Predlazem da bude upregnuta u globalne komunikacije i u globalne dogadjaje. tako bi bilo lakse sagledati razlike medju kandidatima koji realizuju predsjednicku kampanju, a ona jeste da SADA treaje, ali ce nas odredjivati za ubuduce. P.S. Niti jedan covjek u kampanji ne ukljucuje pitanja kulture, sporta i medija u svoj program. Zato su promjene koje su se desile u posljednjih mjesec dana pocetak dobre strategije “za profesionalizaciju institucija kulture”.