Da li je kinematografija potrebna Crnoj Gori?
Da li je kinematografija potrebna Crnoj Gori? Gdje je tu granica između mita i realnosti? Da li su Lovćen i Zeta film, funkcionisali po pravilu u kojem su sve republike u SFRJ, ravnopravne i svaka mora da ima svoju producentsku i ditributersku kuću? Da li je kinematografija u Crnoj Gori nekada, živjela zato sto se o njoj odlučivalo van Crne Gore?
Ako se izuzme lično, kinematografija, danas u Crnoj Gori, ne bi postojala. Četiri filma koja pokreću priču o novom crnogorskom filmu, su rezultat lične volje, snalažljivosti, različitih talenata, truda i potrebe, grupice entuzijasta, što uvezenih, što domicilnih…
A, film je, bez obzira na entuzijazam i strast, kolektivna umjetnost. Za film je neophodan sistem. I lanac.Tzv, kinematografski. Produkcije, koju čine, ravnopravno, i autori i filmski radnici. I sistem majstorskih radionica….I makar jedan studio filmski, u kojima ne zavisite od dobre volje realnog okruženja. Zatim, i studio za postprodukciju, koji opet zapošljava nove ljude. A sada u lancu, dođosmo do plasmana. Onog, bioskopskog, jer ti filmovi koji se proizvode treba da se i pogledaju. Pa danas, i marketinškog. Jer, džaba ti proizvod, ako ga ne reklamiraš.
I eto prostora za silne marketinške agencije,sponzore… brendove. Pa, festivali, umreženi sa turističkom ponudom, širenjem sezona, poruka. I priča o kinematografiji, počinje da liči na socijalni plan o zapošljavanju ljudi. A svaki ”socijalni” plan mora da posjeduje sistem. I svjest. Bilo, holivudski, bilo sovjetski. I baš kao što su se SAD definisale kroz Holivud, tako se i SSSR definisao kroz filmove. Tako je i SFRJ, slala poruke svijetu, bilo u sadejstvu sa osam producentsko-ditributerskih kuća, jer i pokrajine su imale svoju produkciju. Bilo u disisdentskom ”sukobu” sa zvaničnim producentsko-distributerskim kućama, u kojem su autori filmova, pronosili slavu SFRJ, širom svijeta.
Ambicozno, jeste. Da li nam treba? Holivud je napravljen na prljavom kapitalu, jevrejskih trgovaca rukavicama, koji su, kada je tržiste bilo zatrpano istom ponudom, u Holivudu napravili novu priču. I oplodili kapital. Ovo takođe zvuči poznato. Svi vidimo i znamo dokle su dogurali. Do najvećeg globalnog uticaja. Prljavi kapital u Crnoj Gori postoji. On se oplođava kroz infrastrukturu gradnju i berzu, ali tako se ne postiže uticaj, van sopstvene sredine. A Crnogorci vole da su uticajni. Uticaj se u savremenom svijetu, najprije postiže porukom. A medij je poruka. Koliko slika iz CRNE GORE, bi poslali, ti zaposleni ljudi u lancu, putem samo jednog filma. Koliko ljudi bi dolazilo da slika crnogorske ljepote, kada bi se napravio sistem… Pa bi onda u tom lancu, njih oporezovali, i oni bi ulagali u domaće.
A publika bi na sopstevnom jeziku, lakse identifikovala sa junacima i živjela tuđe priče, što je oduvijek , još od starog Rima, za svaki sistem bilo pogodno. Publika mora da ima igru. Nema ljepše igre od filma. Sugestivnije, komunikativnije, prijemčivije…samo platiš kartu i gledaš. Neko je već sve napravio umjesto tebe. Ne moraš ni da čitas. A misliš. Idealno!
Da probam i ovako. Sve velike vođe ili gospodari u 20. vijeku bili su vezani za filmsku industriju. Džozef Kenedi, i sin mu Džon, i kapitalno(kapitalistički) i emotiovno. Šarl de Gol, kao junak jednog od najboljih trilera Freda Cinemana. Josip Broz Tito, višestruko. Lenjin i Staljin.Hitler… Mi volimo Putina, a evo i nova Rusija danas , parira, punom snagom holivudskom filmu, sa i bez ideološkog učitavanja…A da se manem gospodara, i pomenem sve te gruzijske, meksičke, španske, bosanske filmove koji kroz kinematografiju prave brendove od sopstevih sredina i država.
Mislite da se to desilo slučajno..? Nije…smislilo se. I bilo je podržano. Jer je bilo pametno. Mudro. I zabavno. Elem, Crnoj Gori treba kinematografija:
1. Da bi se država jasno pozicionirala univerzalnim (a sopstevnim ) jezikom na svekolikoj globalnoj mapi
2. da bi se okrenuo kapital
3. da bi sponzori postali i mecene, a malo bi im se olakšalo da odluče, kada bi se oslobodili poreza zbog odluka da ulažu u kulturu
4.da bi se napravio festival, i svi fantastični novoizgrađeni hoteli mogli na sajt da stave da ih posjećuju zvijezde jednom godišnje
5.da bi svi crnogoski gospodari i oni drugi, ostali zabilježeni u popularnoj kulturi, a ne samo u dnevnoj štampi, koja se baca i po arhivima koje niko ne čita
6. da bi se iz usmene kulture, sa jakom tradicijom i pismene, sa malo slabijom prešlo u vizulenu, a sopstevnu…
7.da bi publika mogla da uživa u filmovima, i da bi mogli da uživaju oni koji rade na njima…
8…. a svaki srećan građanin bolji je za sistem….
I tako dalje.Nastavite sami…
Marija Perović
Vlada Crne Gore je 24. aprila 2000 godine osnovala nacionalnu Kinoteku izabrala i postavila joj direktora. Dakle na Vaše pitanje dat je pozitivan odgovor prije osam godina. Zapitajmo se šta je ta Institucija uradila za crnogorsku kinematografiju u ovih osam godina? Pretpostavljam malo ili ništa.
Gdje se nalaze kinematografski materijali? Kako se čuvaju? Koliko su i da li su uopšte dostupni javnosti?
Ovo su samo neka od prethodnih pitanja koja mogu pomoći razumijevanju situacije u kojoj se nalazi crnogorska filmska produkcija i šta je sve značajno za snimanje novih filmova.
Izvjesno je jedno.Crna Gora je zemlja samodovoljnosti svake vrste. Zato se u njoj tako često i postavljaju pitanja da li je Crnoj Gori potrebno ovo ili ono. Na ta pitanja se po hitnom postupku i navodno u nacionalnom interesu odgovara političkim dekretima. Crna Gora veoma brzo i nesistematično gomila formalne pretpostavke za ovo ili ono, uglavnom na pogrešnim mjestima.
Zašto ovo ili ono nikad ne stanu na noge? Zato što naši uslovno rečeno stvaraoci drže do deklarativnosti a ne do iskonskog rada. Zbog takvih „stvaraoca“ treba svesti račune sa voluntarizmom u kulturi. Da bi se snimio film nijesu dovoljne pare.
Crna Gora će imati film ukoliko u njoj bude filmskih stvaralaca odgovornih prema svom talentu i profesiji (završenoj školi, filmskoj akademiji, režiji, kameri, produkciji) koja ih motiviše na rad i sa malim parama.
Međutim ako počnemo priču kao u dosadašnim blogovima da su pozorište, film, simfonijski orkestar, opera, balet, nacionalni folklorni ansambl, muzej moderne umjetnosti itd. atributi crnogorske državnosti bez kojih ne možemo biti kompletna država ćitaćemo (gledaćemo) i na blogu ponovo isti film.
S poštovanjem
Atanas Stupar.
marija perovic reply on May 7, 2008:
postovani gospodine Stupar,
postoji jako puno drzava u svijetu, pogotovo malih, ekonomski mocnijih od Crne Gore, koji ne posjeduju ni kinmetaografiju, ni sopstvenu knjizevnost. evo, na pamet mi pada, Monako. Al, opet , ta knezevina se brenidrala uz pomoc jedne istinske filmske dive Grejs Keli, i postala , upravo zbog njenih filmova, koji se nalaze u raznim svjestkim kinotekama, svjestki brend. a onda su tom brendu prisli razni vlasnici vlasnistva, i Monako je postao poresko/ mondenski raj, koji zivi u sezoni. ali je svoju pricu opet brendirao filmom.dakle, mogu drzave da postoje bez kinematografije. al onda je zgodno to dekretom proglasili, da se svi mi koji ne mozemo da zivimo bez kinematografije, bacimo u potragu za princevima i pincezama, umjesto da cekamo sistem, i u medjuvremenu radimo.bez sistema. kao pioniri na divljem zapadu, dok neki drugi cekaju dekrete.
a dekreti i institucije nisu apriori negativni. oni definisu sistem, da bi se onda mogao . prica o sistemu je prica o civilizaciji, koja je veca i sire i od drzave Crne Gore, a jedna od civilizacijskih tekovina je i film.
ja sam u Crnoj gori, snimila dva filma. Snimljena su cetiri.u sedam godina. svima nama bi bilo lakse da se paraleno sa malim parama, radilo i na formiranju sistema.to je uzrocno/posljedicno vezano. svuda, pa i u Crnoj Gori. i danas je lakse nego prije sedam godina, jer sezdeset hiljada ljudi, samo u Crnoj Gori, samo u bioskopima je vidjelo te filmove. i nisu bili natjerenai dekretom u bioskope…otisli su svojevoljno.
Za pocetak saljem prilog. U Americi sam upoznala mladog, sjajnog reditelja iz Turske Huseima Karbeja. Covjek mi je ispricao da u Turskoj (Husein je Kurd, bio je zatvaran) drzava finansira obilato mlade reditelja, ukoliko dobiju sredstva i snime prvi film, tako je bilo i sa njim, drzava finansira i drugi film.Prije par dana Husein Karabej, ciji sam film i Pini Bause, dokumentarni, a umjetnicki, gledala , sada je taj reditelj na festivalu Tribeca u Njujodrku, ciji je producent De Niro, dobio jednu od glavnih nagrada, dolazi u konukrenciju na Sa film festival, doci ce i u Karver…Evo sta pise…
My Dear Varja,
Thank you for kind thoughts.I would like to come your country and show my film.
does each small nation need to have its own film…
Yes we need to do it because If we want to be recognized by the others we should tell our own stories. Otherwise they will talk about us but It will be never same who we ae and what they say.
See you soon
apsolutno se slazem sa Marijom Perovic, smatram da je ovakvo stanje u crnogorskoj kinematografiji vise nego zalosno i haoticno.
Ukoliko se poslije dosta vremena snimio film u Crnoj Gori i to ne samo jedan, vec cetiri trebalo bi, odmah, nastaviti tim trendom. Medjutim, mi volimo da spavamo i da se povremeno budimo…
Ili kao sto rece gospodin Stupar:
Izvjesno je jedno.Crna Gora je zemlja samodovoljnosti svake vrste. Zato se u njoj tako često i postavljaju pitanja da li je Crnoj Gori potrebno ovo ili ono. Na ta pitanja se po hitnom postupku i navodno u nacionalnom interesu odgovara političkim dekretima. Crna Gora veoma brzo i nesistematično gomila formalne pretpostavke za ovo ili ono, uglavnom na pogrešnim mjestima.
Ali ne bih se slozio sa tim da umjetnici deklarisu, jer je itekako potreban novac, ne mogu se snimati filmovi samo od dobre volje!
Crna Gora treba da snima!!
Samo da ovo cuju i vide ljudi od kojih to zavisi!
Srdacan pozdrav
dragi milutine,
vase pismo citam kao podrsku. i obradivalo me.
film sam po sebi kao umjetnost ili zabava, iskljucuje samodovoljnost, jer je za publiku.i ne mose se nsita raditi samo od dobre volje. to je preduslov.a sve ostalo su uslovi. Dobri bisokopi, u kojima bi ste vi mogli da se osjecate dobro kada vidite film. i ja, zajedno sa vama.
navika da se ide u bioskop.ja na, zalost ili na srecu, pripadam generaciji, u kojoj je ta navika postojala. pamtim cak i tapkarose ispred bioskopa.
ato sve nisu dektreti, to je potreba. a idelani yakoni nastaju tako sto definisu potrebe. one grupe koja je u vecini.
i zato ne terab da se spava. u prenosnom smislu. pravljenje filma, u bukvalnom smislu, je konkretan posao, u kojem prvo zrtvujete san. ali se isplati. i zbog vas, na ovom blogu.hvala.
Filmovi Crnoj Gori definitivno trebaju.
Iako većina misli da zbog cijene istoga, trebamo da zaboravimo na Crnogorske filmove.
Pošto,jel te, ‘oćemo u Evropu, ja ne znam nijednu državu iz EU, bez kinematografije.
Kako smo krenuli sa kinematografijom (ne govorim o kvalitetu već o kvantitetu), možemo reći jednu stvar :Papua Nova Gvinejo-here we come!
Pošto, predpostavljam(o) da ne želimo da budemo u rangu Papua Nove Gvineje,pa ni u umijeću igranja kriketa,jer jel’te to je ispod časti Crne Gore-Crnoj Gori treba film.Definitivno.
Kada bi gledali šta treba ,a šta ne treba svi bi vozili fiće umijesto…modernijih automobila,niko ne bi imao kompjuter jer jel te,ne treba nam i kompjuter ako imamo knjige…a ne trebaju nam i knjige,pa i one fiktivne,zašto da narod čita laži?
Ne treba nam TV-kad se sve može saznati iz ”pouzdanih izvora” .Vjerujemo narodu zar ne?
Nama ništa ne treba,sve je skupo,sve je bespotrebno sve je loše…a možda…smo previše lijeni da uradimo nešto povodom toga ili previše volimo pare da bi ih dali…tim bespotrebnim čudacima-umjetnicima.
Ljudi,nama ne treba mnogo stvari. Ako bi gledali šta nam treba a šta ne treba-sjedjeli bi na podu razgolaćene kuće ,bez slika ,skulptura i ostalih stvarčica-jer bez njih se može a i skupe su-i gledali u sudbinu,pričali o politici,jer ona je potrebna za mir u narodu.Sudbina glasi?
Bogme,ako se ovako nastavi,sa ovakvim pesimizom i skeptičnosti-Proročica Kleopatra kaže-Papua Nova Gvinejo, here we come!
Uvažena gospođice Perović
U pravu ste. Crnoj Gori je potrebna kinematografija i brendiranje kroz film. Upravo Vi kao filmski režiser pozvani ste da prekinite dugo filmsko ćutanje. Snimite ma kakav film. Jeftin. Neobičan. Film sa samo par scena. Ili napišite esej o već snimljenim crnogorskim filmovima. Esej koji će afirmisati crnogorsku knematografiju. Ili iskoristite odbačene materijale iz crnogorskih filmskih arhiva. Ili, ukoliko se slažete sa politički angažovanim filmom, posegnite za svakodnevnim društvenim životom Crne Gore koji u maltene svim svojim segmentima može poslužiti kao siže za dobar film. Ili napravite svoj internet film o nesnimanju filmova. Ima odličnih internet filmova zar ne?
Ukratko. Vjerujem da za snimanje filmova nije neophodan sistem. Volio bih da i Vi u to povjerujete.
U interesu toga ubaciću tri-četiri parole na ovaj naš Blog.
Živio kratki metar! Živijele jeftine kamere i dobre ideje! Živjela filmska montaža i uspomene na Sergeja Ajzenštajna! Živjeli smjeli stvaraoci i ljubitelji filmske umjetnosti! Živjeli filmski bunkeri i cenzurisani filmovi! Živjela sloboda stvaralaštva. Živjeli Internet pretraživači. Živjela (ne)postojeća Crnogorska kinoteka.
Pokušajte. Snimite film bez podrške države i dokažite da ste iznad njene kulturne politike. Obračunajte se putem filmske umjetnosti sa političkim sistemom i kičom, sa autoritarnošću i nepotizmom društva u kome živimo. Time ćete uraditi puno za film.
U kakve god se kontraverze svrstavali filmovi Majkla Mura (FARENHAJT na primjer) niko ne može sporiti da su ovi filmovi otvorili niz pitanja korisnih za američko, filmofilski prekaljeno društvo.
Filmovi o građenju i rušenju. Filmovi o borbama za vlast i manipulacijama tih borbe. Filmovi o ucjenama, nagradama, kaznama …O gubljenju dostojanstva i identiteta, o položaju individue u totalitarnom okruženju …. Filmovi o političkim lomovima porodica. O korupciji i demagogiji sistema…Takvi filmovi prijemčivi su gledaocima diljem svijeta. Takvi filmovi vrte se svakodnevno pred očima crnogorske javnosti .. Te epizode zaslužuju da se artikulišu na filmskoj traci kao dio duhovne situacije vremena u kome živimo.
Međutim ukoliko se umjesto svakodnevnim filmskim izazovima crnogorski filmski stvaraoci (njih desetak) okreću i opredjeljuju za čekanje u redu kako bi se izborili za mjesto u Crnogorskom Budžetu ili istrajavaju u pokušajima da probude kod vladajućih Partija naklonost za film, plašim se da će ih pregaziti vrijeme. Bojim se da će ostarati i lišiti se filmskih izazova i iskustva, baš kao što je ostarala i lišila se svojih filmskih uspomena pompezno najavljivana Crnogorska Kinoteka.
Ako sistem nema sluha za stare crnogorske filmove Velja Stojanovića, Nikše Jovićevića, Lole Đukića, Dušana Vukotića, Bana Bastaća, Mila Đukanovića, Vlatka Gilića, ne gajite iluziju da će se sistem otvoriti za novi crnogorski film. Ovaj sistem nije senzibilan na umjetnost. Koliko god atuelni kulturnjaci duvali sistemu u jedra neće ga okrenuti u pravcu estetike, duha, ljepote, umjetnosti i sedme umjetnosti … Ovaj sistem je ukorijenjen u potkulturi. Primarna mu je čulnost druge vrste.
Slična situacija je i sa potencijalnim filmskim mecenama i sponzorima koje pominjete (bez obzira da li raspolažu čistim ili prljavim novcem). I oni će će izostati sa liste mogućnosti za snimanje filmova. Izostaće iz prostog razloga što njihovi filmski životi nijesu zainteresovani za druge i drugačije filmove od onih koje sami žive. Oni ne trpe konkurenciju čak ni u filmu. Oni su film za sebe.
Zato slijedite ono što ste tako lijepo napisali u uvodu „Publika mora da ima igru. Nema ljepše igre od filma.”.
Ne čekajte. Podarite crnogorskoj publici film o crnogorskoj stvarnosti, o igrama u crnogorskoj stvarnosti. Uradite ono što uostalom i rade vaše kolege režiseri u svojim zemljama. Crnogorsko društvo zaista zaslužuje film o sebi. I to film bez podrške države jer jedino takav film može biti pravo svjedočanstvo o duhu našeg vremena.
Vjerujte da su nam potrebna kreativna djela koja će filmskim jezikom najbolje odgovoriti na Vaše inicijalno pitanje što to Crnoj Gori treba a već ima ili nema.
S poštovanjem
Atanas Stupar
Obecala sam pitanje, Marija. Zavrsavas film, zavrsila si film…drugi igrani film, relativno kratak je rok u kojem si snimila dva filma…ima osnove za pricu i za pitanja…kakav je osjecaj. sta dominira, s obzirom na pitanje koje si postavila kao naslov bloga.
Kao i sve u Crnoj Gori sve traje kratko..
prosto, snimi se nekoliko filmova i tu se stane, e, sad autori, kud koji, mi smo vam dali novce (hahahahaha vratili neki dug dugom filmskom cutanju i svi se ususkaju u nekakve lovorike ili trnje (kako ko voli)
i to je to..
Interesantno je da ovdje najduze traju sumanuti festivali, tipa u Herceg Novom za koji se baci nekoliko miliona eurica jer to, jelte, afirmise Crnu Goru…KOME????!!!!!! (molim za objasnjenje, jer sam glupa za ove stvari)
ili sam zaboravila da je zahvaljujuci jednom takvom festivalu Madonna odlucila da dodje u Budvu ali kad je vidjela plejadu koja je tu nastupa da ne dolazi, jer se ne moze nositi sa njima, a Mik je prosao kroz kracu krizu pred nastup na Jazu..
No, ja skrenuh sa teme, ali otprilike ovako vidim sve to, no da li je moguce ovdje stvoriti kinemotagrafiju ili makar garanciju da ce se snimiti, makar, dva filma godisnje
a ne jednom u 10 godina….
a to da ce nasi so-called poslovni ljudi dati novece za kulturu me gorko i pregorko nasmijesi
marija perovic reply on May 17, 2008:
dobar je potez, dovesti i madonu i mik dzegera. ali na zalost, sve staje na brzopoteznoj odluci, poslovnih ljudi pod znacima navoda, da daju novac za kulturu, ili promociju…pa se promocija svede na djeljenje karata prijateljima poslovnih ljudi, ajte da u metaforicnom smislu, to tako nazovemo, koji ili dodju ili ne dodju na isti event, jer na njemu , ne mogu da ih primjete…
ali, ajte a se ne svi ne smijemo gorko. veza izmedju dolaska madone u budvu i festivala u Herceg Novom ne postoji. ona je dala termin koji nije odgovarao organizatorima, jer nijesu imali ideju da za dolazak madone, uz dobar marketing,organizuju suvislu i marketinski odradjenu prodaju, naglasavam prodaju karata…I da sve to moze da znaci duzu turisticku sezonu, na plezir cijelom regionu, ai Crnoj Gori,kojoj jos vise od filma, fali main stream muzicka prica.
ali, u cijelu tu pricu, treba ukljuciti ljude i poput vas, koji postavljaju suvislapitanja u nesuvislom trenutku, i znaju da koriste blog. i internet…
ljudi koji posjeduju novac, i oni koji o istom odlucuju su tehnoloski daleko, od onoga sto znaci madona, kinematgrofija, otvoren prostor…
oni nisu bili na EXITu,ne idu u bioskope…
i zato, nekako moramo kreirati sopstvenu stvarnost, bez obzira na njih. da bi nam prostor u kojem zivimo bio ugodniji.
pa i ja potaknuta vasim blogom, skrenuh sa teme. kinematografiju je moguce stvoriti, ali kroy sistem, opisan u blogu. oragnizovan rad, i pritiske. rezultati ce doci…sada je bolje nego prije deset godina, aprostor se mijenja.ne trebamo se osvrtati na dogadajae koje ste vi pomenuli, to su drugi zanrovi, nego trebamo stvarati drugacije.
za pocetak, draga lelo, i vi , ai ja, bi mogli cesce da odemo u bioskop, nego da gledamo filmove na DVD iju. tako se gubi publika. a sve je besmisleno, bez publike, njenih zahtjeva i njenog ucesca…
Napisala sam prilog blogu, pa je izbrisan greskom. Danas je nestalo i pitanje koje sam postavila o iskustvu novog filma..Bice da kao ponekad kada osjecam da je brisanje fenomen malih kapaciteta, gubim pouzdanje da ima argumenata za vrlo vrijednu pricu. Zao mi je sto se ne javljaju ljudi koji su zainteresovani za film. Opet znam da je mnogima dosadilo da pricaju.
U nas je i to, ali ima i kulture “ne pricanje” o nekim stvarima, pozeljno je kao strategija.
Mislim da je spas u traganju za scenariom koji bi bio po ukusu nekog velikog finansijera , neke velike banke u Crnoj Gori koja bi se pojavila kao producent. to bi morala biti tema iz nacionalne istorije, tako bi krenuli. Male , intimne draame, tzv. urbane price ne stoje, kolorit nije dovoljno jak…Predlazem strategiju kao za Pjesmu Evrovizije, izabere se reditelj, pa i scenarista , pa se gradi prica po narudzbini, ili neko od reditelja ko ima dovoljno povjerenja Banke, producenta…
zao mi je sto ovako pisem, ali prije dvije godine sam posljednji put bila u komisiji za raspodjelu sredstava za filmski scenario. Predamnom su bila scenarija koja su potrazivala oko 2 miliona i petstotina eura za realizaciju : Dugometraznog i kretkometraznog igranog i dokumentarnog i crtanog i svakog filma. Raspodijeljivali smo 110 000 eura!!!!!
Obecanje da ce biti vise sljedece godine posluzilo je da odigramo svoje komisijske uloge.
kompromisi koji rade ljudi koji su profesionalci sa autoritetom znanja i iskustva su OGROMNI i UBITACNI…dalekosezno.Pricam kao clan komisije koja je dodijelila najveci iznos za film Gledaj me. Marija jos nismo vidjeli film, ali znam da je izuzetno vrijedan, jer si ga privela kraju. Pitam se da li , povodom uslova pod kojim si snimala film, mislim na budzet…da li bi ponovo tako radila.
Sta mijenja zakon o kinematografiji u tom smislu?
draga marija,
niste me razumjeli
htjela sam reci, ali sam to nezgrapno napisala, da je lakse uloziti novce u festivale nego u kinematografiju…
mislim, cemu obnavljanje bioskopske mreze, kada cemo vas film gledati na dvd na nekom losem snimku, toliko onasoj kulturi, nasim navikama odlaska u bioskop, o tome koliko nas neki uljuljkuju laznom stvarnoscu…
Varja Đukić reply on May 25, 2008:
U malimsistemima bi bilo dobro da postoji sistem. Recimo jedan medij, po mogucnosti “Javni Srvis” trebalo bi da bude najvaznija karika u kulturnnom sistemu. To bi znacilo da se u njega ulivaju neke, makar skicirane strategije…obrazovni sistem i stasve terba kao dopuna, da ne govorim o ozbiljnoj podrsci umjetnickom stvaralastvu, to znaci programi koji “pretresaju” domace i regionalne produkcije i anliziraju za najsiru i strucnu publiku fenomene i promene, da ne govorim o uzbunama i kataklizmama u nekim, svakoraznim oblastima. Filmska produkcija mala, godisnja, mogla bi tekodje da bude obavezni dio velikog medija. Zasto filmovi ne bi obavezno bili emitovani poslije nekog vremena, gdje je retrospektiva sjajnih dokumentarnih filmova autora, godisnje retrospektiva najboljih crnogorskih reditelja, gdje je angazman javnog servisa o svemu sto je veci interes vecine, osim tema koje je Obaveza, a ne dobra volja za rijesavati, pravde, zakona, socijalnih pitanja…brrr. Naravno, prica je vrlo jednostavna i tu su dvije slabe struje i jedna jaka…dvije slbe “struje” vaninstitucionalne se …jedna pokusa uzglobiti u institucionalnu struju i uspu korigovati stvari, druga je rasuta i ne pokusava se baviti tim vec ljudi od posla i stvaraoci rade, mada su u sustini nezadovoljni, u osnovi relativizuju svoje domete i poziciju…glad za boljom i slobodom i podrskom za vrednocu i kvalitet je neumorna, ne moze se dozirati kasicicama milostinje i crnogorskim samoslavodobitnickim ritualima.U ozbiljnim kulturama, kao i u demokratijama, opozicioni stavovi od strane autoriteta za svaki domen uzimaju se ozbiljno u smislu odgovornosti. Treca “struja”koja je najljepsa i glamurozna i dosadna, ocekivani koncepti nedostajuce kulture i simulacija otvorenosti. Uz , naravno dobre i vrijedne podrske od kojih moze i treba. Duboki dzepovi za iznstitucije i funkcionalne projekte.
Film trazi, kultura trazi da se proizvede u “privrednu granu” Crne Gore. Ako je turizam najvaznija, ne znam o cemu se radi. Konacno sve dileme padaju u vodu i problemi se kotrljaju kada se analizira lose stanje u kulturi komuniciranja.Iz nekulture komuniciranja , odnosno prakticnih modela, primijenjenih modela…namjerno pogresno imenovanih stvari i pojmova, kvalifikovanja u dijalogu i mnogologu, pogresnih i zamijenjenih uloga, nastaje mreza pojedinacnih i nezadovoljnih i “iafrustrirani”, a nicim zasluzenih kako mladih tako i starijih. Produkt moze biti konacan, konzumacija i produkcija daj sta das. Bez upita i bez odgovora.
Maruska, kazi lijepe stvari o filmu. Bice da ce to i dalje nositi, najjaci nosaci uvije i svuda su uproni i mobilni kako u ljudima tako prostorima. Tako film misli, cuni mi se.
marija perovic reply on May 25, 2008:
varja, tri puta sam odgvoarala na tvoj prethodni komentar, i svaki je postao nepostojeci. kako…pojma nemam. sada filosofski mogu da se nadovezem, bas kao sto je i fiktivna nasa relanost u kojoj se za trku jahtama za par seika, da li su uopste seici nayzocni, daju glomazno novci, a sve to ce se zaboraviti koliko veceras.
a svi ti filmovi, bez glomaznih novaca ce opstati za neki pravi javni servis u buducnosti, za knjizaru PLATO u Beogradu, u kojoj mi kazu da su sva dvd izdanja , rasprodata, i za buducnost…
ne mogu uljuljkavati sebe da je sve bolje nego prije deset godina, mi napravimo jedan korak naprijed i stanemo, ljudi koji treba da “upravljaju” kulturom nikako da vide pomak, nego kao da kazu snimili ste film prije par godina i to je i sada nema novca?????!!!!!!!!!!!!!!!
marija, mogu reci da sam ponosan na vas, jer ne stajete, pokusavate, radite, trudite se…
a citajuci varjin post shvatam u kakvom se stanju nalazi nasa kultura, biti odgovoran da podijelite 110.000 eura za nekoliko filmova, pa to je…da ostanete bez rijeci..ali drago mi je kada citam vase postove da se nadate i da nastavljate da radite, a ne da uzdisete i govorite da se ne nadate, jer vi radite…svaka cast!!!!!!!!
jer varja, kao i vi, ste nekolicina ljudi koja radi na poboljsanju kulture u crnoj gori…
medjutim, u ovoj zemlji, samo ljudi koji imaju novce nisu ljudi koje zanima kultura, vec beton i jos betona…
marija perovic reply on May 25, 2008:
pala mi je na pamet pop ili rok pjesma, ne narocito uspjesna iz osamdesetih ili devedesetih, ne sjecam se vise , koja ide nesto ovako …A i uvjek, se u ovakvim situacijama sjetim pripovejtke Radoja domanovica VODJA. vlast je onakva kakavi smo mi.
I zato havla vam na vasem komentaru, jer i vi pokazujete da nas ima raznih.
Varja me zamolila da napisem nesto lijepo. nema ljepse stvari od kreacije. Filma, pogotovo. ona je ljepsa i od kukanja i od strikanja. Strikanje je sleng termin, i za podilazenja, dodvoranja, ugradjivanja…itd.Divno je kada glumcu, npr, u radnom procesu, ne bi li se opustio i dao sve od sebe. Divno je kada ste strpljivi sa dir. fotografije , kada svi oko vas ,jer satima namjesta svijetlo, avi vjerujete u konacan rezultata. Divno je kada se u montazi film sklopi i izgleda, drugacije i od onog sto ste zamislili. Bolje, u ovom konkretnom slucaju.
Divno je kada vam pridju na ulici, ljudi neki, da ne kazem obicni, amislim pravi, i kazu par rijeci, avam jasno da vole to sto radite.
Ali, strasno jeste
1. sto gore pomeuti gliseri koostaju koliko pet visokobudzetnih igranih filmova. Mislim na orgnizaciju istih.
2. sto svaki docek Nove Godine u budvi kosta petostruko vise Opstinu od onoga koliko je donirala film GLEDAJ ME!I hvala na donaciji, ali vec se ni ne sjecamo koje godine je bila Ceca u Budvi, a koje je Riblja corba, i koliko je hamburgera pojedeno.
A budvu u mom, ovom filmu, ce da vide svuda, i izgleda mnogo, mnogo dobro…Ali ja nisma vlasnih glisera, niti ceca pa da me adekvatno cijene i da toadekvatno naplatim…
I tako. ja sam samo marija, i moram vam reci da se negdje dobro osjecam kao takva.
iako vec mjesecima ne spavam, msileci, pa telefinirajuci, pa slusajuci…kako eto imaju bas nesto drugo u planu, i ne mogu da pomognu film…, ane shvatajuci, jer ODBIJAM, da Cnoj Gori, film ne treba.
treba zbog vas koji volite Borhesa, i zbog lele koja ne voli , na primjer….mada se mogu voljeti i festivali i film…kad je pamate, strategije i plasmana… a toga , nema.
Eto blog je bio “kvaran” nekoliko dana. Neoprostiva greska sto nismo provjerili da je u pitanju tehnika. I sad gdje su ti tekstovi koje si slala, jedan moj koji bih potpisala uvijek i svuda i bas sam bila na kratko ponosna zbog dobre artikulacije.
Bice da cemo docekati, Maro ti vam Crne Gore…”Van, van, van , predjimo bedema sprat…”as soon as possible da radimo filmove liseni osjecaja bilo kakvog duha da se identifikujemo sa prostorom koji ne zna da prevede u svoj malecki sistemcic neponovljivost dara i napora da se dar opredmeti u djelima.
Ili, mozda ce se pojaviti ovi bogatasi da za “Sto bi rekao jedan novinar da je subotic dao baksis od 1000 000 eura za ostravo, ma valjda je to ovo oko kojeg kruze gliseri” da ce dati baksis da se napravi stogod. E, sad pitanje je sta je to stogod, recimo iztorijski a nekako i futuristicki spektakl, recimo nato vojnik na Jazzu ili opet ruski u Rosama…
Mozda bi bilo dobro otvoriti treziste filmskih prica koje se kao katalog mogu nuditi, recimo stajati na stolovima, pa poslije vecere i prije dezerta. Zamislite tu kreaciju u sitacijama osjecaja dobrog zadovoljstva i zasicenja hranom, a opet sa idejom da se kad tad u privatnom bioskopu na Zavali moze odgledati neki od filmova realizovanih po katalogu.
Brrr, mislim da su dobre ideje, a stalno zadiru u radne prostorije multimilionera. Vidi se da su Umjetnici samo neki.
Izvinjavam se ako je ovaj dio bloga nesuviao. Blog je ipak dobar i zbog toga.
marija perovic reply on May 30, 2008:
dobre vijesti…Uvrsteni smo sa filmom u slekciju Pulskog festivala. Lose vijesti…Moramo ga razviti i izmiskovati, i da bi stigao u Pulu i u privatni bioskop.
Eto, sada probam da bduem duhovita. Drug Tito je volio filmove. i Imao privatne bioskope. i bi da je je predsjenik, vec vidio ovaj film i pitao…
Drugarice, kako mi to zavrsimo…
jer je znao sta film znaci za propagandu SFRJ.
a danas, draga Varja, nema ni privatnih bioskopa.
ali, posto se festivali vole, mozda nam to pomogne.
i eto, jos dobrih vijesti. imam naznaku da se Ministartvo konacno odlucilo da vecinski finansira jedan film.
losa vijest/ imam informaciju da neke kolege insitiraju da se finasira njih vise, da se ne bi talasalo…i da bi i dalje i vuk bio sit i ovce na broju.
pitam se, koja strtegija ce da prevlada.
pozdravljam sto je komisija regionalna.
pa je manje sklona talasanju nasim logikama…
i jos jedna dobra vijest. Tv Slo se dopala prezentacija filma GLEDAJ ME. postoji naznaka da ce uci kao koproducenti. mozda se i zavrsi film.
a blog bdue i dalje aktuelan, pa da pricamo o konkretnom dijelu.
Naslov bloga „Da li je kinematografija potrebna Crnoj Gori?“ – tokom rasprave evoluirao je u pitanje „Da li ću Ja snimiti film ? „
Vaša nezainteresovanost za suštinu pitanja bila je uočljiva od samog početka blogovanja a posebno se ispoljila u epilogu gdje ste u vidu unakrsnih ličnih vijesti (dobrih i loših) obavijestili svoje prijatelje u čemu ste uspjeli i što vas još čeka.
Što je sa kinematografijom u Crnoj Gori ?
Što je sa Kinotekom ?
Što je sa čitaocima, što sa ljubiteljima sedme umjetnosti, što sa temom i idejom ovog bloga.
Što je zaista potrebno Crnoj Gori, a što nama lično ?
Ne morate odgovoriti.
Pozdravljam Vas u uvjerenju da ćete sledeći put
dragi gospodine Stupar,
ja sam snimila film. Ocigledno ne pratite dovoljno domacu stampu, i Tv stanice. Ali to ne znaci nikakav boljitak za kinematografski lanac, jer vi ne mozete da ga pogledate. kada kazem vi, mislim i na publiku….ne bismo li izasli iz licnog rakursa.
jer snimljen film, ne znaci nista.I to je odgovor na pitanje sta je sa kinemtografijom. razmislja se o minimalnoj podrsci icnicijalne produkcije, ali se ne razmislja o odrzivosti i svrsishodnosti iste.Jer, dok niko ne ide u bioskop, da gleda bilo filmove, holivudske, srpske, hrvatske, evropske, pa , usudicu se reci i crnogorske, kinematografija nema logican i odrzivi razlog da postoji.
Koji ste film posljednji vidjeli u bioskopu, gospodine atanas…Posto preferirate kinoteku, koji je film prikazan u CNP,ili KIC, nedavno, iz kinoteckih ciklusa, na vas ostavio poseban utisak…Eto, odgovora i na pitanje sta je sa kinotekom. Prikazivani su filmovi pred petoro ljudi…pretpostavljam da kada vi kao ljubitelj filma, razmisljate o kionteci, ne mislite na arhiv, koji postoji, u kojem su u limenim kutijama smjesteni filmovi,i u kojem se za montaznim stolom rekonstruisu,nego da razmislajte o dostupnosti takvih filmova javnosti…Bilo je tu truda da neki , vazni i veliki filmovi, budu i dostupni, ali kakav je bio odgovor publike…
Umjetnici su kreativna klasa, putujuca klasa, i oni za svoje potrebe, ne uzimaju domicilnu drzavu kao taoca.Bunjel je neke od najznacajnih filmova snimio i ispoducirao u Francuskoj, pa u Meksiku, ali je bio i ostao spanski reditelj.tako da ce se umjetnik, ako je pravi, izboriti za potrebu da stvara, u ovoj ili onoj sredini, ali je najidelanije, kada u njegovoj radosti stvaranja, i prezentacije, ili kritikovanja, ucestvuje i sredina iz koje je potekao.tako sto u potrebama umjetnika za stvaranjem, koja je kod svih licna, intimna, goruca i posebna, prepoznaje i svoju potrebu za afimarmacijom.
Uvažena gospođice Perović
Poslednje što sam gledao. U maloj sali KiC-a „Budo Tomović“ par filmova Andreja Tarkovskog „Valjak i balon“, „Solaris.“ , zatim njemački film „Izgubljena čast Katarine Blum“ . Bilo je desetak gledalaca. Sasvim dovoljno.
Ne potcenjujte publiku. Publika uvijek ima načina da dođe do filma. Publika prati, gleda i cijeni filmove. U Podgorici ima filmofila koji posjeduju po stotinjak žanrovskih filmova vesterna na primjer. Poznajem jednog koji u svojoj kolekciji ima preko trista klasičnih crno-bijelih filmova. Za mene su ti ljudi institucije ozbiljnije od države koja je prije osam godina formirala Kinoteku, usvojila programe, pompezno najavila budućnost crnogorske filmske produkcije, podijelila laskave titule i priznanja, naimenovala direktora i od tada do danas ništa. Samo se troše pare na održavanje ili propadanje zabunkerisanog filmskog blaga i simuliranje institucija koje navodno mora da ima svaka država. Dakle troši se naš novac bez ijednog vidljivog rezultata. Ostajemo i bez elementarno pristojnog odgovora na pitanje što se dešava sa crnogorskim filmom i crnogorskom Kinotekom.
Filmski kritičar gospodin Bečanović piše povremeno lijepe i sadržajne eseje o filmu i o novim filmovima. Pretpostavljam da to radi vaninstitucionalno, u sopstvenoj režiji i o sopstvenom trošku. Međutim i on je nevidljiv. Kao i publika koju Vi ne vidite.
Ja znam da je dio crnogorske filmske publike mnogo bolje informisan i iskrenije vezan za filmsku umjetnost od samih filmskih radnika koji se predstavljaju referentnim autoritetima za film.
Da je ta publika u prisnijem kontaktu sa filmom od onih koji lobiraju kod države i tajkuna za razvoj i distribuciju, ne dobrih filmova, već crnogorskih filmova.
Tu Publiku ne možete dovesti u bioskope. Ne možete je potkupiti višim interesima. Tu Publiku morate osvojiti jer je ta publika osvojila filmsko platno odavno i to svojom ljubavlju prem filmu i o svom trošku.
Zato ne potcenjujte crnogorsku filmsku publiku. Ona je najmanji problem. Ona ne zavisi od države, donacija, finansijera već od svog znanja, ukusa i kriterijuma koje je sama izgradila i održala u odnosu na aktuelnu filmsku umjetnost. Filmska publika u Crnoj Gori i pored nedostatka filmskih bioskopa mnogo je naprednija od filmske produkcije koja se navodno o njenim potrošačkim interesima brine.
Ja lično kada mi nešto od filmova zatreba obratim se svojoj drugarici koja je direktor „Centar filma“ pa to i dobijem. Zatim sa filmofilima uživam u filmu. Poslednji je bio „Mefisto“ Ištvana Saboa. Poželio sam ga pogledati zbog Klausa Mana i njegovog romana. U filmskoj publici ima i čitaoca, vjerujem više nego u filmskoj produkciji.
Ova kratka ispovijest i odogovor na Vaša pitanja pokazaće Vam, nadam se, da nije problem u filmskoj publici i bioskopima već u nečemu drugom.
A to drugo se prečesto jalovi i izjalovi na liniji državnih filmskih potreba i državnih filmskih stvaraoca kojih se država ne može osloboditi još od Veljka Bulajića naovamo.
S poštovanjem Atanas Stupar
Ipak malo manje opstih mjesta, definicija publike, svetinje publika, a ovi drzavni umjetnici…ima iha , ma imaju i imena. Uostalom vidim da Marija nije rekla nista sto vi ne mislite, osim da ipak i ipak mozda mozemo se nadati da cemo nesto lijepo stvoriti novo, neko djelo koje nije samo obozavanje nacionalne istorije, vec nas baca u bezdan sumnji i strahova. madona, Klaudija Sifer ili Marina Abramovic. Buaaaa! 14 000 000 zivota , a jedan je. sta ce to Bas Madoni!!!
DRŽAVNI UMJETNICI ?
Nijesu li to oni isti ljudi koji se užasavaju i same pomisli da bi moglo postojati tržište u kulturi. Da bi im neko mogao konkurisati. Nijesu li to oni isti stvaraoci čiji takozvani umjetnički projekti u kontinuitetu dobijaju materijalnu i medijsku podršku vladajuće oligarhije. Nijesu li to oni isti autori čije slike, skulpture, replike, serigrafije, grafičke listove, knjižice i njhova ponovljena izdanja, razne monografije i političko-istorijsko-umjetničke pamflete pomažu i otkupljuju Skupština, Vlada, crnogorske Opštine i ostale institucije gdje god imaju političku većinu. Nijesu li to oni isti ljudi čija je “umjetnost” i materijalna dobit brendirana partijskom i ideološkom pripadnošću. Nijesu li to oni isti ljudi koje je uz malo ili nikakvo umjetničko pokriće crnogorska kulturna scena predstavila kao svoju slikarsku, vajarsku, pozorišnu, književnu, esejističku, naučnu avangardu ….
Znam da nijeste mislili na njih. O njima se ne misli. Njihova djela se ne preispituju. Nad njihovim „estetskim” potencijalima bdi fiozofija moderne i postmoderne i raznorazne koncepcije kojima nam se kao publici zamazuju oči.
Savremenost i sadržajnost većine njihovih djela pada na prvom upitu, bilo da se radi o zanatskom ili o pismenom ili o razumljivom. Da bi se to izbjeglo o takvim državnim umjetnicima i njihovim djelima ne postoje kritike. Piše se samo o njihovim navodno umjetničkim odnosima prema savremenoj umjetnosti. Postoje dakle jeftine demagoške matrice u kojima se manipuliše njihovim navodnim vezama sa elementima umjetnosti. Državnim umjetnicima je čak i u onome što rade dozvoljeno da budu i ostanu elementarno nepismeni. Iza njih postoje biografije i bibliografije. I što je najvažnije oni predstavljaju državu. A u one koji predstavljaju državu nema sumnje. Država zna ko je može predstavljati i ko može biti državni umjetnik.
Vi i Marija pretpostavljam mislite samo na novac iz čije su podjele isključeni nedržavni umjetnici. Dijelim Vaše mišljenje.
MADONA ?
Ukoliko Crna Gora i njen mudrac iz Budve zaista uruče Madoni ček na 14.000.000 eura. biće to najveći PERFORMANS u ovom dijelu Svijeta.
Predlažem da se svi crnogorski nedržavni umjetnici pripreme i na taj dan, dan eventualnog Madoninog koncerta budu druga strana PERFORMANSA.. Da organizuju svoj UMJETNIČKI PERFORMANS u kome će na 14.000.000 miliona načina (biće mjesta i za karaoke koji pjevaju Madonine pjesme) iskazati svoj UMJETNIČKI PROTEST zbog stanja duha i kulture u državi Crnoj Gori.
Mogao bi se raspisati konkurs (čak i međunarodni) za scenario takvog PERFORMANS koji bi sasvim sam siguran imao svjetski odjek. Pretpostavljam da bi nam se pridružili i umjetnici iz okruženja. Iz Hrvatske i iz Srbije. Iz zemalja koje su po pitanju gostovanja Madone dobitnice- gubitnice u odnosu na Crnu Goru.
S poštovanjem
Atanas Stupar
aloalo reply on June 16, 2008:
Bojim se da ce i ova stranica ostati ‘nijema’ ubuduce. Zasto svi odjednom zacute kad se prica konkretizuje, kada se problem ogoli do kraja? Nedostatak gradjanske hrabrosti?
cini mi se da poneko pise a poneko komentarise tok bloga. molim, makar kratko, oglasite se ukucajte HRABRO par recenica koje govore o Vasem stavu.Pokrenuti sa mrtve tacke je lako barem na blogu. Samo naprijed. ..Maro, izvini za pripetije prilikom pisanja danas. Nadam se da ce ovaj moj tekstic biti na blogu.
Evo jedna konkretna prica…na kojoj bi prisutna i Madona, ali samo sa svojim dokumentarnim filmom. i mnogo VIP osoba. istinskih VIP osoba, a ne onakvih koje vidjamo svakodnevno, a najavljene su nam kao specijalne na trci glisera…
Ali, ajde da pisemo o lijepim stvarima.Pod naslovom…kako je moguce napraviti festival, filmski, ozbiljan, pravi…
jedan od nacina je sljedeci.
1.nemate nikog preko 50 godina u organizacionoj prici, vecina ih je mladjih od trideset godina.
2. odlucite da vam je kavalitet filmova u selekcijama i prezentacija istih vaznija od crvenog tepiha i fotografija po lokalnim novinama
3. nacionalnu selekciju smjestite u kontekst internacionalne
4.pozovete ozbiljne i relevantne ljude u ziri
5. usudite se da napravite nemoguce, i organizujete predstvaljanje 135 filmova u osam programa
6. od toga su tri bioskopa na otvorenom prostoru, od kojih jedan u parku
7. grad u kojem zivite poglasite za CINEMA CITY
8. krenete od virtuelnog jer uvrstite i NOVE MEDIJE u program, a sve postane krajnje konkretno kada 55 000 ljudi u roku od sedam dana odgleda te filmove
9. I po kisi…
I cijela prica se desi, tu u blizini u Novom Sadu. Doduse uz pomoc jednog magicnog brenda koji se zove EXIT festival, i u cijoj organizaciji se desio prvi, ozbiljan filmski festival u drzavi Srbiji.
A kako se desio…Jer ti klinci, u najpozitivnijem kontekstu, jer bilo je i onih koji nisu klinci,. ali su klinci duhom, odlucise da pokazu da mogu. Tako sto nisu vodili racuna o Ministartvima kulture, o drzavnim i para drzavnim umjetnicima,tako sto su Madonu na ovom EXITU, ali se nisu bavili time kako i zasto, jer im je to jasno, nego su svoju energiju utrosili na pametnije stvari, i napravili jos jedna festival, koji uz EXIT, pravi konkuretnom magicnu pricu o kretivnim industrijama. takodje, i jednoj drzavi, slicnoj ovoj nasom, dryavi u tranziciji, ophrvanoj tajkunima, sa zamrlom idustrijom…I sta oni rade…U Novom Sadu, napravise jos jednu drzavu u drzavi. STATE of EXIT, dobio je STATE of CINEMA CITY. I obje su ravnopravne, u objema smo svi VIP, obje su objedinjene umjetnoscu, koja ce postati i u CINEMA CITY-iju, i isplativa i trzisna, i komercijalna, jer oni ne pljuju okolo, nego rade.
iako na ovom EXITU nece da biti MADONE, on ce biti veci i bolji od skupog i preplacenogMadoninog koncerta, na koji cu, javno ,priznajem otici,iz dva razloga
1. da vidim i cujem Madonu
2. i da jos jednom konstatujem da nije sve u parama…
JER, nesto je i u srcanosti, organizaciji, poletu, konceptu, mladosti, volji, zelji i trudu da se bude prepoznat, ponosan, zapamcen, i da se dobro osjeca. Zato jer se rade projekti u koje se vjeruje, i jer iza njih stoje pravi ljudi i pravi brandovi, ne ruski tajkuni, iza kojih se kriju lokalni, da bi se podrzala prica , kako pare jesu velike, ali su tudje, i kako je time nasa odgovornost manja za nepostojanje sopstevnih brenodva, ili nepromovisanje istih na pravi nacin.
Zavrsavam…MADONA, svakako, ali ne pod kolonijalnim uslovima, ne na taj nacin, ne sa takvim ljudima…Ajte da napravimo performans i organizujemo se i platimo im kartu za EXIT, za CINEMA CITY, za MOTOVUN , za SARAJEVO…Nije skupo, ako zna moyda bude isplativo. Svakako ce vidjeti vise celebritija nego na Mdoninom koncertu. Tvrdim i znam. A mozda se na tudjim iskustvima, tako bliskim, srodnim, slicnim, a dalekim, nauce da prepoznaju i potencijale svoje drzave, svojih ljudi…Jer nije sve u parama, nesto je i u trajanju.
I molim Vas, vas sa bloga, nije sve u pljuvanju, necu da kazam pezorativno, u kritikovanju, nesto je u ideji. Hrabrosti, kreaciji, konceptu, srcu…
A time je odisao i disao CINEMA CITY FESTIVAl u Novom Sadu, cak i u off selekiciji UP to 10 1000 box, u kojoj bijah clan zirija. I vidjeh samo jedan crnogorski film, na koji sam i dlaje ponosna. Bijasmo , ipak, prisutni. Ima sanse…
Slučajno nalećeh pa ajde i ja da prozborim…
Evo iskreno -
Ne zanima me država i stanje kinematografije u državi, zanima me film. Ako tako mislim ne zanima me ni madona ni zavala ni gledaoci oće li gledati u bioskopu ili doma - važan je samo film i da se snima. Kako? Mali koraci. Ako se kolege prepoznaju, i oće sebi da olakšaju život i stvaranje, dogovore se da se bore za 2 stvari konkretne! Recimo - pokrene se akcija (medijska, peticija…) da se donese zakon da svako ko ima snimljen film u digitalnom formatu ima pomoć od ministarstva za postprodukciju; i da se odredi koliko se odbija od poreza firmama koje ulažu u film! To se sve fino složi i daju se poredjenja sa Jevropskim zemljama; pa se graje i galami… I glavar će reć neki daj da puštimo ovo drugo a prvo ćemo zaboravit, samo da ne kukaju više.
Nadam se da sam bio jasan i
Pozdrav
Čitala sam i čitala, sve gore napisano,dođoh do kraja i zamalo da odustanem od pisanja, jer pišem po cijeli božiji dan. Dakle, moja unutrašnja potreba je reći svekolikoj publici ovog bloga, da je film ”Gledaj me” Marije Perović odlična eliksir varijanta oštećenih duša. Naša mlada MNE rediteljka je postavila novi rediteljski pečat evropskog filma. Svi oni što misle da znaju nešto o filmu, pa se usuđuju komentaristi, primitivno i provincijski neukusno, prepričavajući ko je kome i zbog čega dao pare, promašili su i temu i ideju ove priče. žalosno je biti na festivalu filma, izvještavati (kao novinar) o svemu prikazanom i imati muku, za objasniti zašto je ovaj film trećerangiran? kako je moguće da poblika ne stoji dok aplaudira i šta bi sa onim ”dobrim starim ukusom”?
Marija, tebi bi dala duplu prvu ”zlaćanu” Mimozu, samo zato što si učestvovala u opismenjavanju ovog našeg h-n gledališta. Ako nisu uspijeli da vide opšte mjesto, da se osjećaju zdravima dok im se moždane vijuge skupljaju i šire, mučeni su i ne vrijedi se ljutiti na njih, s gorčinom i razočarenjem.
Četitam! Iboriće se ”Gledaj me” da bude viđen i da ga još dugo gledaju i dive mu se, pa ako mu znaju ”uzeti mjeru” mogu i natupajuće generacije ”pakovati” svoje filmove i gledati svoje uspjehe.
Pozdrav Marija