Medun  
 
Medun se nalazi oko 10 km sjeveroistocno od Podgorice, u Kucima, nedaleko od puta za Ubli. Srednjovjekovno utvrdenje leži na brežuljku koji je bio akropola veceg ilirskog grada. Položaj na kome se nalazi je izvanredan, jer se sa njega kontroliše citava okolina, a vidi se i dio Cemovskog polja sa Podgoricom.

Medun pominje Tit Livije krajem stare i pocetkom nove ere. Pretpostavlja se da je grad nastao najkasnije u III vijeku prije nove ere. Kasnije u VII vijeku pominje ga Ravenski geograf. Medun se pominje kao posjed Herceg Stjepana Vukcica – Kosace 1444. godine u povelji kralja Alfonsa V. 1445. godine predao je Herceg Stjepan despotu Đurdju gornju Zetu i tvrdavu Medun. Vojvoda despota Đurdja branio je Medun 1452. godine od Stefana Crnojevica – mletackog vojvode. Godine 1455. morao ga je predati Turcima koji su pobjedonosno napredovali.

Svi su izgledi da je srednjovjekovno utvrdenje nastalo dosta prije prvog spominjanja u pisanim izvorima.

Osim stepenica uklesanih u stijene brežuljka sa svih strana, koje poticu iz ilirskog perioda, iz ovog starijeg vremena je i jedan dio bedema na zapadnoj strani kasnije nadzidan srednjovjekovnim zidom. Svi djelovi srednjovjekovnog utvrdenja nijesu iz istog perioda.

Ispred crkve, podignute na temeljima starije, nalazi se grob Marka Miljanova, znamenitog crnogorskog junaka i književnika. Na sedlastom prevoju ispod utvrdenja, u nekadašnjem podgradu, nalazi se i rodna kuca Marka Miljanova danas pretvorena u memorijalni muzej.