Budoš  
 


Ostaci grada se nalaze na planini Budoš kod Nikšica, na jednoj vrlo nepristupacnoj kamenitoj glavici, zarasli u šumu. Sa tog položaja pregled terena prema Nikšickom polju je izvanredan. Budoš je štitio prolaz iz Nikšica u župu Ostrog.

Budoš se pominje 1448. godine u povelji Fridriha III Hercegu Stjepanu kao «Castrum Budosch» i 1454. godine u povelji aragonsko-napuljskog kralja Alfonsa takode Herceg Stjepanu. Moguce da je Budoš još 1444. godine pripadao Hercegu Stjepanu, jer je on držao tada teritoriju na kojoj se nalazi utvrdenje. Pred kraj svoje vladavine Herceg Stjepan je ustupio grad Budoš svome sinu Vladislavu.

To je bilo malo utvrdenje sa jednom isturenom kulom prema jugozapadu od koje su ostali samo niski zidovi. Nešto više ocuvanog zida utvrdenja ima od ove kule prema sjeverozapadu, i do 2m visine. Zidan je od lomljenog kamena u krecnom malteru.

Jugoistocno od utvrdenja nalazi se Budoški do, veca vrtaca iz koje se mogla donositi voda za posadu.