Kotor | ||||||||||||||||||
Položaj Kotora u dnu zaliva izvanredan je za luku koja je zaklonjena od svih jakih vjetrova, pa je to najvjerovatnije bio jedan od najvažnijih razloga za nastanak prvog naselja. Na primjeru Kotora se najbolje vidi kako su do maksimuma iskorišceni svi moguci prirodni uslovi za postavljanje grada i njegovu odbranu: položaja pored mora, dvije tekuce vode (rijeka Škurda sa juga i izvor Gurdic sa sjevera) u donjem dijelu grada, dok je gornji dio utvrdenja na vrhu nepristupacne litice brda sv. Ivan (260 m) odvojenog od masiva Lovcena dubokim rasjedom. Prema podacima iz kotorskog statuta, iz prve polovine XIV vijeka, grad je vec tada zauzimao današnju površinu, a njegov fortifikacioni sistem nastajao je postepeno u periodu od IX do XIX vijeka. Najstariji vidljivi djelovi srednjovjekovnih bedema sacuvani su samo na dva mjesta u južnom dijelu grada, prema moru i kod sjevernih gradskih vrata. Ostatak bedema u priobalnom pojasu, kao i bedemi u brdu, svoj današnji izgled dobili su u mletackom periodu. Kotor je uglavnom zadržao urbanu matricu oformljenu u srednjem vijeku. Mreža ulica nepravilna je i vrlo razudjena. Unutar zidova nema mnogo sacuvane srednjovjekovne arhitekture prije mletackog perioda. U najstarijoj knjizi kotorskih notara, koja obuhvata period od 1326. do 1337. godine, unutar bedema pominje se ukupno 17 crkava i samostana. Danas je sacuvano njih 6: katedrala sv. Tripuna, sv. Luka, sv. Marija od rijeke ili Koledata, Sv. Pavle, sv. Ana i sv. Mihailo. Od profane arhitekture sacuvani su samo djelovi starijih zgrada uklopljeni u nova zdanja, i to najviše u ulici koja se pruža od sjevernih ka južnim gradskim vratima, pod samim brdom, kao i ostaci palata porodica Buca i Drago.
|
||||||||||||||||||