Stari Ulcinj  
 



Nalazi se na jednom manjem ostrvu pri obali izmedju Bara i Ulcinja.

Ove ruševine se prvi put nazivaju Stari Ulcinj 1376. godine. Javlja se kao naselje pod imenom Dolcigno Vecchio na kartama venecijanskog kartofrafa Coronellija iz XVII vijeka.

Danas na ostrvu postoje manji ostaci bedema. Ovi ostaci nalaze se na zapadnom i djelimicno sjevernom dijelu ostrva. Istocna i južna obala su strme i stjenovite te i nije bilo potrebe za gradjenjem odbrambenih zidova. Pored ovih djelova obimnih zidova postoje i ostaci unutrašnjih gradjevina – manjih kuca kao i jedne jednobrodne crkve sa ozidanom podzemnom grobnicom na zapadnom kraju. Po citavoj površini ostrva nalaze se komadi keramickih sudova koji pripadaju antickom vremenu.

S obzirom na pokretne nalaze, ostatke keramickih sudova, može se zakljuciti da je ostrvo korišceno za život i prije srednjeg vijeka. Kao utvrdjeno mjesto svakako je postojalo u srednjem vijeku no nije iskljuceno da su ostaci obimnih zidova i stariji.